Priča o Atomskom skloništu i Bošku, čovjeku s vizijom i stihovima

Iznova, ispočetka, nanovo. Neki su na pozornici bili gotovo desetljeće, neki već i duže. I "Jovo na novo". I dan SKOJ-a. I kolektivna svirka na korzu. I Boško, Boško B. Obradović. Moj najneomiljeniji zubar. Prvi mi je silom istrgnuo zub. Nimalo blago. Moguće jer se brinuo kako je Magda riješila presudnu kontrolnu zadaću iz matematike, a ja sam bio nevoljeni glasnik loših vijesti. Mojom srećom bio nam je to posljednji susret u dentalnoj ordinaciji. Nekoliko godina potom spojila nas je pop kultura. Najprije rock glazba, a nakon nekog vremena knjige. Druženja u uvjetno rečeno knjižari Libero Markoni iznad čekaonice stare autobusne stanice. Čašica razgovora, čašica čašice i onda vrlo oprezan silazak niz opake stube. Jesam li spomenuo da ove retke pišem i zbog njegovog davnog nagovora? No, dosta za uvod, idemo "Jovo na novo".

Pomirenje ispred Vesne

Boško je znao prepoznati potencijal. Razumio je da se u tim odavno odraslim dečkima krije moć koju treba artikulirati i eruptirati. Pratio ih je naravno, a bio im je i susjed. "Montanjeros" s rokerskog brežuljka. Čest na podrumskim probama. Uvjerljivom pričom i senzibilnim stihotvorstvom "Jovo na novo" postalo je "I tad mi dobra mati / dobri otac / reče, počni, počni nanovo". I sastav se shodno tome na novo presložio. Nakon Beatstonesa i Husha dogodila se treća pulska super grupa. Sergio Blažić Đoser vokal, Dragan Gužvan gitara i uobičajena ritam sekcija Bruno Langer i Saša Dadić. Samo što ta uobičajena ritam sekcija nije komunicirala nekoliko godina. Boško je, ispred Vesne (spoj prodavaonice i lokala nasuprot Korza u kojoj se na miru mogao pojesti sendvič koji bi tete prodavačice pripremile s istom ljubavlju kao da to rade nekom svom) ublažio nijemi odnos Saše i Bruna koji su, konačno, nakon razmirica još iz vremena Husha, progovorili nakon pola godine novog zajedničkog sviranja. Jebeš ritam sekciju bez duba. Potrošio sam karticu teksta, a još uvijek smo neodređeno negdje. Da ne bi morali koristiti busole ili se pouzdati u internetske mape (za koje pouzdano znam da nisu baš, baš…) navijestit ću vam. Ovo je priča o multimedijalnom projektu znanom kao Atomsko Sklonište.

Prva proba i scensko djelo

Kao datum osnutka, prema Đoseru, navodi se 26. veljače 1977. godine jer je tada održana prva proba. Logičnije bi bilo taj dan nazvati glazbenim krštenjem. Naime scensko djelo Atomsko sklonište održano je u pulskom kazalištu devet godina ranije, a recentni projekt nastajao je od na početku teksta spomenutog dana SKOJ-a. Dakle, imamo iskusne glazbenike i Boška s vizijom i stihovima. Boško ih uvjerava u njihove, do tada, zatomljene skladateljske sposobnosti koje nadograđuje nesvakidašnjim stihovima koji su i članovima grupe, najnježnije rečeno, bili "malo“ čudni. Prvo podebljanje ekipe bio je klavijaturist Eduard Kancelar, mladac iz Husha, koji je držao lekcije Tihomiru Popu Asanoviću.

Javna provjera bila je na ljetnim svirkama u Uljaniku. Malo autorskih pjesama, malo obrada i veliko, hvala, osvježenje u disko večerima. Projekt nezaustavljivo napreduje. Koketira se s punkom u vrijeme kada je u nas malo tko znao što je punk. Fotografije Toneta Stojka nisu pozerske već umjetničke. Scenografija je toliko prirodna da prirodnija ne može biti. Vrhunac ljudske umješnosti. Smetlište. Simboli su kufer, poderana odjeća i kišobran (posebno mi je drag onaj žuti, opjevan). Pa Rudi i kanta za smeće. Gdje ono danas radi? I najvažnije - zvuk. Imali su svoj sound, bez primjesa narodnjaka, potpuno različit od ostalih SFRJ rokera. Nastup na Boom festivalu u Novom Sadu krajem godine bio je značajan početak puta ka vrhu.

Omot je radio Ivan Obrovac

Pozitivni osvrti objavljeni su u Poletu i Džuboksu. Iako su imali više šlifa no što je trebalo za uspjeh nije baš sve išlo glatko. U Zagrebu i u Beogradu nisu imali sluha za nešto različito od tadašnjeg mainstrema. Da nije bilo Založbe kaset in plošč pri RTV Ljubljani tko zna do kada bi čekali prvi pulski rock album. Ne cvikaj generacijo podcrtale su sestre Glad u nažalost svevremenskom finalu: "Nećemo valjda biti mi ta nesretna generacija …". Nažalost jesmo.

I još malo multimedijalnosti. Omot je skrojio akademski slikar Ivan Obrovac. Novi iskorak učinjen je na Omladinskom festivalu u Subotici i potom besplatnim nastupom na Tašmajdanu u Beogradu koji će im postati dnevni boravak. Te iste 1978. godine Atomci, s novim klavijaturistom Paulom Bilandžićem, objavljuju još jedan album. "Infarkt" je prema mnogim ocjenjivačima, u koje se ja ne ubrajam, njihov najbolji LP.

Nastavak priče o Atomskom skloništu pričekajte do idućeg petka.

Uoči emisije

Dokumentarni serijal o povijesti rocka u Puli autora Damira Burića pod nazivom "Rock'n'Pula - (locirana) subjektivna povijest popularne glazbe" svake nedjelje s početkom u 20 sati prikazuje se na pulskoj TV Novi, koja je i producent projekta. Uoči svake od ukupno 22 epizode (u trajanju od 25 minuta) Glas Istre u tiskanom i online izdanju petkom, a sve do 30. lipnja, objavljuje feljton u nastavcima. (Damir BURIĆ)