Slobodan pad s visine od 2.500 metara traje 30 sekundi
Skakali su iz aviona Cessna 182 u osam navrata iznad Brijunskog otočja, s visine od 2.500 metara, formirajući u skupinama atraktivne likove
Tridesetak padobranaca proteklog je vikenda, u sklopu padobranske turneje Hrvatskom, uspješno doskočilo na Veliki Brijun, i to na livadu pored stare masline, bolje rečeno prastare, budući da ima više od 1.600 godina. Iako je u početku puhao nezgodan vjetar, svi padobranci su uspješno sletjeli na križ označen na tlu. Riječ je o jednoj od etapa Padobranske turneje Hrvatskom u kojoj je sudjelovalo i 15-ak istarskih skakača. Poklopilo se to i s rado posjećenom, atraktivnom manifestacijom Šišmišarije, Međunarodnom noći šišmiša, koja se na Brijunima u rujnu obilježava svake godine.
Sudjelovali su pripadnici Antiterorističke jedinice Lučko te članovi Padobranskog kluba Graviton, Aerokluba Sinj, Padobranskog sportskog kluba Maksimir, Aerokluba Krila Istre i domaćina, porečkog Aerokluba Cumulus.
Broj padobranaca bio bi i veći da neki nisu izostali zbog sudjelovanja na Otvorenom padobranskom prvenstvu grada Osijeka, kaže Miloš Vukotić, predsjednik Cumulusa, kluba koji već drugu godinu zaredom uspješno organizira skokove na ovaj otok.
- U sklopu Padobranske turneje Hrvatskom ekipe domaćih i međunarodnih padobranaca na jedinstven način promoviraju ljepote zrakoplovnog sporta, turističku ponudu i sadržaje na Brijunskom arhipelagu. Padobranci su skakali iz aviona Cessna 182 u osam navrata iznad Brijunskog otočja, s visine od 2.500 metara, formirajući u skupinama atraktivne likove, kaže Vukotić.
Prvi nalet bio je iz Poreča, sjedišta Cumulusa, a ostalih sedam s Campanoža kod Medulina.
- Iz Poreča do Brijuna trebalo bi nam 40 minuta pa nam je odgovarao Campanož, gdje nam je klub Krila Istre ustupio njihovu pistu, kaže naš sugovornik. Da bi se dosegnula visina od 2,5 tisuće metara, potrebno je 15 do 20 minuta. Slobodan pad s te visine traje 30 sekundi, nakon čega se otvaraju padobranske kupole i do tla preostaje još tri do četiri minute, objašnjava.
- Padobranci su izvodili figure. Odjednom skaču četvorica, koliko ih može stati u avion. U tih 30 sekundi formiramo likove, zvijezdu na primjer. Skačemo istovremeno i u 10 do 15 sekundi formiramo lik, na 1.500 metara se razdvajamo i svatko odlazi u sigurnom smjeru. Na tisuću metara otvaramo padobrane. Brzina pada, ovisno o poziciji tijela, ukoliko smo prsima okrenuti prema dolje, iznosi 200 kilometara na sat, objašnjava. Skakači nose naočale i kacigu, koja je u nekih potpuno zatvorena. Kad se otvori padobran, to dosta sporo ide, ovisno o režimu vožnje. Klasični padobrani imaju dvije komande: kad slijećemo komande se povuku i doskok je dosta lagan. Kad su skočili prvi padobranci, vjetar je bio jak, puhao je sjeverozapadnjak, bilo je dosta zeznuto. Međutim, kasnije se smirio tako da su svi sletjeli kako treba, kaže Vukotić.