U novom prostoru Medicinske škole u Puli održana je stručna edukacija nastavnika i stručnih suradnika škole. O temi predavanja, kršenju dječjih prava u odgojno-obrazovnim ustanovama, govorila je Mirjana Kazija, viša savjetnica Agencije za odgoj i obrazovanje Podružnice Rijeka. Ova profesorica pedagogije jedna je od 17 viših savjetnika Podružnice Rijeka čija je zadaća, među ostalim, pružiti stručnu pomoć ravnateljima, odgojiteljima, učiteljima, nastavnicima i stručnim suradnicima s ciljem unapređenja provedbe odgojno-obrazovnih djelatnosti.

Uvodni dio predavanja podsjetio je auditorij na tri dokumenta UN-a koja se odnose na reguliranje prava djece. Prvi je Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka, dokument nastao 1948. godine, a smatra se temeljnom deklaracijom proisteklom kao potreba isticanja ljudskih prava nakon njihovog tragičnog zatiranja u Drugom svjetskom ratu. Nakon jedanaest godina, 1959. godine, uslijedila je Deklaracija o pravima djeteta, a čak trideset godina kasnije Konvencija o pravima djeteta. U tom, za mnoge zemlje presudnom povijesnom trenutku, 1989. godine, Konvenciju su potpisale sve države osim Sjedinjenih Američkih Država, koje su smatrale da su njihove slobode iznad navedenog dokumenta.

Prava iz Konvencije

Konvencija o pravima djeteta podijeljena je na dva dijela: prvi se odnosi na protektivna prava (zaštita od zlostavljanja, pravo na zdravstvenu zaštitu), a drugi na participativna prava (pravo na mišljenje i slobodu govora). Točke ovog dokumenta smatraju se relevantnima i u današnje vrijeme, kad smo svjedoci neravnoteže dječjih prava u različitim zemljama svijeta. Mirjana Kazija podsjetila je na razliku između pojmova deklaracije i konvencije te istaknula da djeca predstavljaju najranjiviju skupinu društva koja i zahtijeva posebno reguliranje i naglašena prava.

Na predavanju su iznesena i četiri temeljna načela u razumijevanju područja prava djece. Prvo načelo odnosi se na nediskriminaciju, dok drugo zahtijeva holistički, cjeloviti pristup djetetu. Pod trećim načelom podrazumijeva se realna dobrobit djeteta koja se ne temelji na subjektivnom dojmu. Četvrto načelo podržava pravo na djetetovo mišljenje i njegovo ozbiljno uzimanje u obzir.

Budući da o pravima djeteta odlučuju odrasle osobe, a među njima su i djelatnici u odgojno-obrazovnom sustavu, viša savjetnica istaknula je zablude i stereotipe o pravima djece koja su uvriježena čak i u našim odgojno-obrazovnim ustanovama. Među glavnim stereotipima nalazi se kategorizacija dječjih prava kao prolaznog modnog trenda, isticanje prava nad odgovornostima i dječje zloupotrebljavanje svojih prava. Zabluda leži i u percepciji učiteljske demotiviranosti u smjeru zaštite učenikovih prava, jer se istovremeno krše i njihova vlastita.

Na stručnoj edukaciji su objavljeni i podaci pravobraniteljice za djecu koja je u 2016. godini zaprimila 296 prijava o kršenju nekih od osnovnih prava djece. U predškolskim, osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama, Agencija za odgoj i obrazovanje tada je obavila ukupno 459 stručno-pedagoških nadzora. Jedna trećina prijava odnosila se na loše uspostavljene odnose između učitelja i učenika, druga na diskriminaciju djece s poteškoćama, a treća na nasilje.

Mirjana Kazija objavila je i podatke pravobraniteljice koja naglašavaju područja kršenja dječjih prava. Riječ je ponajprije o situacijama u kojima se traži suglasnost roditelja o objavljivanju privatnih podataka djeteta. Slijede problemi suradnje s roditeljima, učeničkih dežurstava u školama, javnog prijevoza, težine školskih torbi, promjene učitelja te mentorskog iskorištavanja djece u strukovnim školama. Kao posebna kategorija ističu se kršenje prava djece pripadnika nacionalnih manjina, ocjenjivanje te, u najvećem postotku pritužbi, kršenje prava djece s teškoćama u razvoju i poremećajima u ponašanju. U potonjoj pritužbi roditelji su saželi zapreke integraciji, nedostatak stručnih suradnika, arhitektonske barijere te nedovoljno senzibilizirano i educirano osoblje.

Zataškavanje nasilja

Viša savjetnica Kazija posebnu je pozornost posvetila objavi podataka o prigovorima na nasilno ponašanje odgojno-obrazovnih djelatnika prema djeci i mladima u školi. Po tim podacima, prijavitelji naglašavaju da ravnatelji i drugi djelatnici škola zataškavaju takve slučajeve. Stavljen je naglasak na nedostatak jasne regulative vezane za kršenje prava iz radnog odnosa, ali ne i onima koji su vezani za odgojno-obrazovni proces. Preporuka je pravovremena reakcija na uočavanje i prijavu zlostavljanja, uvođenje vanjskog vrednovanja, propisivanje licence za rad i izrada etičkih kodeksa. Pri kraju popisa, ali ne i manje važno, nalazi se međuvršnjačko nasilje. Preporučuje se i suradnja odgojno-obrazovnih djelatnika s medijima, s ciljem kvalitetnog i profesionalnog prenošenja informacija o djeci i mladima.

Brojni faktori

O ulozi odgojno-obrazovnih djelatnika u zaštiti dječjih prava, Mirjana Kazija rekla je da zaštita, edukacija i prava djece ovise o mnogima faktorima. Među njima su izdvojeni stavovi i vrijednosti koje nastavnici zastupaju, njihovo ponašanje, znanje, vještine i autentičnost. Osobnu autentičnost nastavnika smatra iznimno važnom jer djeca ne vole i prepoznaju hinjeno ponašanje. Potrebno je da odgojno-obrazovni djelatnici preuzmu odgovornost, otvoreno prihvaćaju druge te razvijaju empatiju i toleranciju.

Stručno predavanje zaključeno je detektiranjem problema s kojima se djelatnici odgojno-obrazovnih ustanova susreću u praksi. Istaknut je nedostatak timova stručnih suradnika i izostanak kompetencije za timski rad, loši međuljudski odnosi, pretjerano dijagnosticiranje i tretiranje, nedostatak holističkog pristupa, samoinicijativno preuzimanje stručne uloge nekompetetnog pojedinca i dociranje.

Ovom stručnom edukacijom htjelo se podsjetiti sudionike odgojno-obrazovnog procesa na čestu nepredvidivost situacija koje može donijeti živi nastavni proces. Kršenje dječjih prava svakako je jedna od njih.

Kršenje temeljnih prava

Unatoč dugogodišnjem postojanju Konvencije o pravima djeteta, u nekim dijelovima svijeta se još uvijek krše njihova temeljna prava. Svjedoci smo raznih vrsta ekploatacije djece, njihovog spolnog zlostavljanja, trgovine djecom, korištenja djece u vojne svrhe u ratnim zonama (tzv. djeca-vojnici), ali i odsutnost mogućnosti ostvarivanja dječjih prava čiji su uzrok pojave poput siromaštva ili onemogućenog pristupa obrazovanju.

Povezane vijesti

• PEDIJATRI: Superjunaci loše utječu na djecu
• Svako peto dijete imalo je doticaj sa seksualnim nasiljem
• Alarmantni porast nasilja: "Obiteljski dom i škola bi trebali biti najsigurnija mjesta za djecu. Sve je manje tako"