Serđo, demo ancora un giro (Serđo, 'ajmo još jedan krug), kaže Dino dok nas uvodi na farmu. Na sredini ograđene njive stoji Serđo, kozlić koji se stalno vrti u krug. Dino nam objašnjava da su ga doveli iz Vukovara, tamo ga je netko lupio šipkom po glavi pa Serđo i ne može nego u krug. Nije to jedina spašena životinja na farmi u Vodnjanu. Boškarin je već bio spreman za klaonicu, pa su ga u posljednji tren dobili na čuvanje od AZRRI-ja.

Nije ovo obična farma u blizini vodnjanske osnovne škole. Ona je didaktička, na njoj se održavaju radionice za djecu i odrasle, upravo ovog vikenda održana je jedna. Tu magarci pomažu fizičkim i psihičkim bolesnicima, kao i autističnoj djeci da kroz onoterapiju, sa specijaliziranim stručnjacima, uljepšaju svoje dane.

Dino Babić je, pak, predsjednik udruge Istrian de Dignan koja brine o farmi. Udruga ove godine slavi četiri godine postojanja. Teško je u jednoj rečenici opisati čime se sve bavi, tek bismo općenito mogli reći - vrednovanjem teritorija u svakom pogledu, od poljoprivrede do urbanog identiteta. Članovi su se okupili 2014. i popločali mali trg u blizini glavne pjace. To je bila tek prva akcija. U ljeto iste godine otvorili su Ekomuzej na glavnom trgu u koji su Vodnjanci donosili stare predmete iz konoba, garaža, sa šufita. Svi su oni ujedno postali i članovi udruge. Tako je nastao po svemu jedinstveni muzej, koji će uskoro biti proširen za još 300-tinjak kvadrata. Projekt Ekomuzeja je prepoznat kao najbolja praksa inovativnog teritorijalnog razvoja na europskoj razini i idući će ga tjedan članovi udruge Istrian de Dignan prezentirati u Europskom parlamentu u Bruxellesu.

- Muzej se stalno širi. Primarna je ideja bila da na jednom mjestu skupimo sve stvari koje su propadale kod nas doma, a koje su imale veliki sentimentalni značaj za naše obitelji. Puno predmeta je tako već propalo, nema im povratka. Osjetili smo da smo zadnja generacija koja još zna funkciju tih predmeta, koja ih je koristila sa svojim djedovima. Vodnjanci su mnoge stvari davno donirali kako bi se otvorio muzej, ali na kraju on nije otvoren, a predmeti su nestali. Nama su ljudi dali jer su bili oduševljeni vidjeti te predmete na jednom mjestu, znaju gdje su i mogu ih uzeti kad žele. Na svakom predmetu piše tko ga je donio. Od toga je sve krenulo, to je spojilo zajednicu. Događaju se promjene u društvu. Starosjedioci su ovdje postali manjina. Malo je onih obitelji koje su Vodnjanu više od 70 godina. Puno toga mijenja kulturu mjesta. Kad netko kupi kuću i nađe u konobi puno starih stvari, hitit će to u prikolicu i baciti. Jednom kada isprazniš sve konobe, zaboravit će se sve. Nismo to mogli dopustiti, kaže Babić.

Ekomuzej je u 2016. obišlo 1.800 pojedinačnih posjetitelja i mnoštvo grupa. Lani su sve te brojke udvostručili, a zahvaljujući odličnim komentarima posjetitelja, Ekomuzej je ušao u top 10 istarskih atrakcija na portalu TripAdvisor. Međutim, do sada je bio besplatan ulaz. Od ove će godine naplaćivati 30 kuna za sve lokacije zajedno. Nisu tu samo Muzej lokalne zajednice - Kuća tradicija, Muzej lokalnih proizvoda - ecoLAB, Muzej ruralne kulture - Didaktička farma. Njihovo polje djelovanja nije ograničeno na pojedinačni prostor, nikad se nisu mislili zatvoriti pod krov muzeja. Oni uključuju cijeli grad, svakog pojedinca. U Ekomuzeju proizvode vino. Članovi su počeli zajednički obrađivati svoje zapuštene parcele. Registrirali su poljoprivredno gospodarstvo. Sade povrće, beru samoniklo bilje, proizvode sadnice… Otvorili su laboratorij za preradu poljoprivrednih proizvoda, kušaonu, trgovinu… Projekata je puno, ideja još više. (Bojan ŽIŽOVIĆ, snimio Milivoj MIJOŠEK)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti

• Talijanski muzeji privukli rekordnih 50 milijuna posjetitelja
• Vrijedan postav u obnovljenoj zgradi bit će moguće vidjeti 2020. godine
• Nijemci jazavčarima posvetili muzej