Zima je. Biljke miruju. Nismo baš često u svojim vrtovima, ali povremeno nas sunce ipak izmami van. Najčešće prilikom odabira biljaka za vrt razmišljamo o biljkama koje su zanimljive u proljeće ili ljeto, ali i zima ima svoje skrivene adute. I zimi vrt može izgledati posebno i zanimljivo. Prilikom planiranja vrta trebalo bi razmišljati i o ovom periodu i posaditi nešto što daje posebne čari zimskom periodu. Izbora je puno... od biljaka koje cvatu krajem zime do onih, meni posebno dragih, koje zimi imaju zanimljive bobice živih, veselih boja. Ilex aquifolium, Nandina domestica, Callicarpa bodinieri, Pyracantha coccinea... neke su od ljepotica koje bi trebao imati svaki vrt, barem jednu.
Božikovina
Božikovina (Ilex aquifolium L.) zimzeleni je grm ili malo stablo iz porodice Aquifoliaceae. Raste sporo, ali može doživjeti starost i do 300 godina. Uzgojene božikovine su različitih visina, brzine rasta, veličine i oblika listova te boje plodova (crvene, narančaste, žute ili crne boje). Patuljasti oblici visoki su, npr. tek dvadesetak centimetara, a neke sorte mogu narasti i do 4,5 metra. Listovi mogu biti valoviti ili ravnog ruba, bez ili s bodljama. Prirodno stanište božikovine su prostori Europe, jugozapadne Azije i sjeverozapadne Afrike. Raste pojedinačno ili u manjim grupama unutar i uz rubove šuma gorskih područja, a kod nas je ima u većim skupinama na području Gorskog kotara.
Jedna je od biljaka koje tradicionalno obilježavaju Božić. Motivi grančica tamnozelenih listova s crvenim bobicama nalaze se kao božićni simbol na ubrusima, ukrasnim papirima, stolnjacima, svijećnjacima... Jako je cijenjena i često korištena u cvjećarstvu za izradu vijenaca i božićnih dekoracija te su ju zbog toga vrlo često brali u prirodi. U Hrvatskoj je zakonom zaštićena vrsta jer je ugrožena na svim prirodnim nalazištima, prvenstveno zbog sječe u dekorativne svrhe.
Još se u doba starih Rimljana upotrebljavala kao simbol zaštite od munje, uroka i čarolije. Čudesna moć koja se pripisivala grančici božikovine prenesena je i u kršćanstvo. Svijetli cvat božikovine postao je simbol rođenja Isusa, crveni plodovi njegova krv, a bodljikavo lišće simbolizira krunu od trnja.
Upotrebljava se i za žive ograde. Listovi božikovine zasađeni kao npr. živa ograda imaju sposobnost da ublažuju zvukove.
Cvate u svibnju i lipnju. Plodovi sazrijevaju od studenog i na granama ostaju do proljeća.
Obzirom da dobro podnosi rez, mogu se oblikovati različiti oblici, najčešće kuglasti i stožasti. Sadnice nabavljene u rasadniku mogu se posaditi na terasi i na balkonu. Dobro podnosi gradska onečišćenja. Uspijeva na osunčanim, polusjenovitim i sjenovitim staništima, ali treba biti zaštićena od hladnih vjetrova zimi.
Živica
Pyracantha je brzorastući zimzeleni grm poznat po svojim crvenim ili narančastim plodovima. Jako dobro podnosi hladnoću. Dobro uspijeva na sunčanom i djelomično zasjenjenom mjestu, nema posebnih zahtjeva za tlom. Grane su joj obrasle bodljama pa je stoga odličan izbor za neprobojne živice. Najčešća je P. Coccinea koja cvate u svibnju bijelim štitastim cvatovima, a ujesen stvara jako puno narančasto crvenih ili žutih bobica koje zbog svoje otpornosti potraju dugo u zimu. Može se posaditi kao soliter ili u skupinama. Kako god ju posadili zimi će vam zasigurno uljepšati vrt. (Natalija Z. Jurić, dipl.ing.agr.)