FELJTON: ROCK'N'PULA

Da nisu bili Gustafi bili bi Krava Đina, Alfred i njegovi dobri duhovi piju čaj u pet popodne


Prije Gustafa bili su Gustaph y njegovi dobri duhovi (u nastavku teksta GYNJDD). A još prije GYNJDD bila su tri vodnjanska klinca Livio Morosin (gitara), Igor Arih (gitara) i Čedomir Mošnja (bubanj) te Vlado Maružin (bas) koji je stanovao na pulskoj željezničkoj stanici u vrijeme kada su vlakovi često vozili u pravcu sjever jug i obrnuto.

Mlada se ekipa okupila sa željom da bude predgrupa Stabilizaciji na koncertu u Vodnjanu. Spomenuti povod nije se dogodio no dečki su nastavili svirati. Kada je Vlado otišao u vojsku zamijenio ga je brat Edo, vodnjanski zet. Nakon unikatnog koncerta (precizniji termin bio bi multimedijalni događaj), održanog 27. prosinca 1980. godine, u još euforičnom raspoloženju neformalna skupina dogovorila se o konačnom osnivanju benda.

Odlične kritike i koncertne turneje

Edo, koji je bio bitno stariji od prvoboraca, odlučio je nastaviti. Čedo se odmah priklonio, Igor je pristao sudjelovati do odlaska na studij u Ljubljanu, dok je Livio, nakon prvotnog otpora zbog roditeljske brige, vrbovan za ilegalnog člana. U skladu s glazbom koju su namjeravali svirati bila su i moguća imena za grupu. Najdrastičniji prijedlog bio je: Krava Đina, Alfred i njegovi dobri duhovi piju čaj u pet popodne. Po, u ovom feljtonu već spominjanom, velikom natjecanju mladih izvođača na Korzu, na kojem su GYNJDD bili četvrti, priključio im se Josip Ivančić Pino. Nakon uvodnih koncerata u Vodnjanu i Puli te pozitivnih tekstova omladinskih tiskanih medija, otvorili su im se koncertni prostori u Ljubljani, Zagrebu, Rijeci i Beogradu. Skupni nastupi na YURM-u, ZUR '82 i YU rock alternativi okrunjeni su pozivom na 12. Muzički biennale Zagreb, međunarodni festival suvremene glazbe. Te 1983. godine među ostalima svirali su i Katarina II, Laibach, 23 Skidoo i Anti Nowhere Legaue.

Globalnu reputaciju trebalo je i lokalno potvrditi samostalnim koncertom u Uljaniku. Gotovo nemoguća misija. Gotovo. Dobra procjena sujete u hijerarhiji pulskog omladinskog rukovodstva, tri razgovora na tri uzlazna nivoa i koncert je održan 1. travnja 1983. godine. Prodano oko 700 ulaznica, a bilo bi i više da brojni srednjoškolci nisu marširali na Učku. GYNJDD su povremeno imali uobičajenih, ali i bizarnih problema s raznim predstavnicima vlasti. Jedan je pak bio potpuno drugačiji, gadan.

Za koncert u Uljaniku tiskani su u Narodnoj tehnici veliki plakati s western fontom žigosani originalnim poslijeratnim pečatom za Kotar Istru. Idućeg dana po lijepljenju izbila je velika frka, a Medo je umalo dobio otkaz. Malo prostodušnosti i puno posipanja pepelom riješilo je problem.

Česte nastupe pratio je i rad na autorskom materijalu, koji je redovito sniman i objavljivan na samizdat nosačima zvuka. "La fiesta i ostale dogodovštine", "Časovnici, ptice, mrtvaci i ostali svjetovni napjevi Y. H. Yohumbe" i "Twenty Greatest Hits (i pommes frites)" datirani su u 1981., 1983. i 1984. godinu. Svi su materijali snimljeni u prostoriji u kojoj je bend održavao probe i uz snimateljsku i produkcijsku podršku Mira Milanovića.

Gdje su albumi snimljeni u Ljubljani?

GYNJDD nekoliko godina nisu imali problema s prisilnim promjenama u postavi jer je uvijek bilo dovoljno svirača žičanih instrumenata. Prvu veliku promjenu u bendu prouzročio je Livio. Zamijenio ga je Elio Šćulac. Saksofon umjesto gitare. Kratko, ali žestoko razdoblje. Na koncertu u prepunom dvorištu zadarske Citadele publike kao da nije bilo. Minutama po završetku vladao je muk. Nedugo potom i GYNJDD su zašutjeli. Čedu je omiljena boja postala "SMB". Njegovo su mjesto na određeno vrijeme popunili Milan Lučić i Nenad Zec no samo za probe i snimanja. Koncerti su bili na čekanju. Livio se još nekoliko puta vraćao i odlazio iz benda. Svježa krv bili su Davor Kliman i Rusmin Obić. Jedina dama Sanda Letonja i klavijaturist Željko Marić.

GYNJDD uporno su tražili izdavača za oficijelan album. Nisu uspjeli višekratni pokušaji u diskografskim kućama Jugoton, Suzy, ZKP RTV Ljubljana, Helidon. Odgovor je uvijek bio isti. Niste komercijalni. Čak je i Borisu Beleu iz Buldožera to bilo opravdanje. Jedino je "Upotreba majmuna" urezana na kompilacijski vinil zahvaljujući dobrom kotiranju u radijskoj emisiji Ventilator 202 Zorana Modlija. Prilika se ukazala kod privatnog poduzetnika Bože Žabjeka. Materijal je snimljen u ljubljanskom studiju Top ten u produkciji Milana Mladenovića. Neposredno po objavi zbog nepoštivanja dogovora od strane izdavača prodaja je stopirana. U Vodnjan odnosno Pulu donio sam onoliko albuma koliko je stalo u moju putnu torbu. Što je bilo s ostatkom? Pokušajte na internetu. A što je bilo s bendom. O tome u idućem feljtonu.

Uoči emisije

Dokumentarni serijal o povijesti rocka u Puli autora Damira Burića pod nazivom "Rock'n'Pula - (locirana) subjektivna povijest popularne glazbe" svake nedjelje s početkom u 20 sati prikazuje se na pulskoj TV Novi, koja je i producent projekta. Uoči svake od ukupno 22 epizode (u trajanju od 25 minuta) Glas Istre petkom u tiskanom izdanju, a sve do 30. lipnja, objavljuje feljton u nastavcima. (Damir BURIĆ)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter