Ilustracija (Pexels)
“Riječi su moćne i mogu ostaviti trajne dojmove na djetetovu psihu. Za roditelje je ključno da vode računa o tome što govore svojoj djeci kako bi potaknuli pozitivno okruženje koje ih podržava”, piše klinička psihologinja Shefali Tsabary.
Izdvojila je pritom tri fraze koje roditelji vrlo često govore svojoj djeci, iako te fraze imaju vrlo negativan utjecaj na njih.
“Doživio sam jedan neugodan trenutak kada sam otišao na doručak sa svojom obitelji. Dok smo čekali za stolom, član obitelji se okrenuo svojoj kćeri i rekao: “Zašto ne možeš biti sličnija njoj? Ona nikada ne stvara probleme.
Uvijek radi ono što bi trebala. A kada sam pogledao tu kćer, primijetio sam kako joj je lice klonulo i koliko se naljutila. Jer istina je: nitko ne voli usporedbe, čak ni odrasli”, stoji u jednom od komentara na kojeg se osvrnula.
Tsabary objašnjava da ovakve usporedbe mogu dovesti do osjećaja neadekvatnosti i suparništva između braće i sestara. Savjetuje da se roditelji umjesto toga, usredotoče na jedinstvenu snagu svakog djeteta.
Studija Državnog sveučilišta Pennsylvania iz 2003. godine pomaže shvatiti da braća i sestre neće biti isti jedni drugima. Čak i ako su odrasli zajedno, sigurno će postojati razlike u osobnostima ili načinu na koji uče.
Kada roditelji to mogu razumjeti, njihova djeca počinju napredovati sama.
Jeste li ikada nekoga ispitivali o nečemu, a odgovor je glasio: “Zato što sam ja tako rekao”? Možda ste odrastali slušajući to cijeli život, ali kada pogledamo unatrag, ovu je frazu uvijek teško čuti jer izaziva totalno suprotan učinak.
Tsabary kaže da, neovisno o tome što su djeca, zaslužuju objašnjenje jer nisu bezumni roboti bez vlastitih misli. Djeca žele komunicirati sa roditeljima i bolje poznati njihov um.
Zato ih fraza s početka ulomka može prilično pogoditi jer automatski isključuje komunikaciju i može izazvati ljutnju. Umjesto toga, objasnite svoje razmišljanje da biste potaknuli razumijevanje i poštovanje.
Govoreći o povlačenju djeteta u samoga sebe, reći im da prestanu plakati neće im pomoći da nauče emocionalnu regulaciju vlastitih osjećaja. Tsabary piše da odbacivanje njihovih emocija može učiniti da se osjećaju još gore.
Umjesto toga, priznajte njihove osjećaje i pomozite im da obrade svoje emocije!