Pravilo koje bi moglo preporoditi vaše financije

Ilustracija (Unsplash)

Dobar način za upravljanje svojim financijama je pravilo 50/30/20. Ideja je podijeliti svoj prihod u tri kategorije, trošeći 50% na potrebe, 30% na želje i 20% na štednju, piše N1.

50% za potrepštine

Vaše potrepštine obično su vaši životni troškovi i trebale bi činiti 50% vašeg prihoda nakon oporezivanja. Potrebe su stvari koje trebate, a nisu izborne.

Primjeri potreba uključuju:

Komunalije
Namirnice
Zdravstvena njega
Otplata studentskog kredita
Najam ili hipoteka
Troškovi prijevoza
Plaćanje kreditnom karticom i drugim dugovima
Briga o djeci
Osiguranje.

30% za želje

Vaše želje su stvari koje biste željeli imati, ali nisu neophodne za preživljavanje. Oni se razlikuju od stvari za koje štedite, poput kuće ili odmora (to su vaši dugoročni ciljevi štednje i uključeni su u odjeljak “štednja” vašeg proračuna).

Primjeri želja uključuju:

Ručak vani
Spa tretmani
Dizajnerska odjeća
Članstvo u klubu ili teretani
Ulaznice za sportske događaje
Pretplate na TV usluge.

20% za štednju

Prema pravilu 50/30/20, preostalih 20% vašeg prihoda trebalo bi ići prema vašoj štednji, koja se koristi za veće dugoročne ciljeve. Možete štedjeti za stvari koje želite ili trebate, a možete koristiti i više od jednog štednog računa.

Primjeri ciljeva štednje uključuju:

Odmor
Novi automobil
Kapara za kuću
Doprinos na investicijski ili mirovinski račun.

Je li pravilo 50/30/20 za vas?

Pravilo 50/30/20 za neke može biti dobra metoda proračuna, ali možda neće funkcionirati za sve vaše mjesečne troškove. Ovisno o vašem prihodu i mjestu gdje živite, izdvajanje 50% vašeg prihoda za vaše potrebe možda neće biti dovoljno. Na primjer, ako živite u području s visokim troškovima, možda ćete morati staviti veliki dio svog prihoda na stanovanje, što otežava održavanje vaših potreba ispod 50%. Dakle, možda ćete morati prilagoditi postotke kako bi odgovarali vašoj situaciji.

Kategorije također mogu, ali i ne moraju raditi za vas. Možda će vam biti lakše pratiti tri kategorije umjesto da kategorizirate svaki pojedinačni trošak.