Večeras na Maloj sceni INK-a

Glazba Tamare Obrovac i Transhistria quarteta u kombinaciji sa slikama Ivana Obrovca

Pod nazivom Obrovac2 Tamara ove godine donosi jedinstvenu umjetničku audiovizualnu izvedbu, susret glazbene i likovne umjetnosti u kojoj se izvedba Tamara Obrovac Transhistria quarteta spaja s video-projekcijama slika njenog pokojnog oca, slikara Ivana Obrovca u režiji video-umjetnika Ivana Marušića Klifa

| Autor: Mladen Radić
Ilustracija (Arhiva)

Ilustracija (Arhiva)


S početkom u 19.30 sati večeras na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula održat će se jedinstvena audiovizualna izvedba Tamare Obrovac i Transhistria quarteta koji čine Tamara Obrovac - glas, skladbe, Uroš Rakovec - gitara, citra, Žiga Golob - kontrabas i Krunoslav Levačić - bubnjevi.

Višeslojne projekcije

Pod nazivom Obrovac2 Tamara ove godine donosi jedinstvenu umjetničku audiovizualnu izvedbu, susret glazbene i likovne umjetnosti u kojoj se izvedba Tamara Obrovac Transhistria quarteta spaja s video-projekcijama slika njenog pokojnog oca, slikara Ivana Obrovca u režiji video-umjetnika Ivana Marušića Klifa, koje se odvijaju u realnom vremenu.

- Glazbenici su uronjeni u tkivo višeslojnih i razlomljenih video-projekcija apstraktnog i kompleksnog slikarskog rukopisa Ivana Obrovca, koji na taj način korespondira sa skladateljskim rukopisom Tamare Obrovac i izvedbom njenog Transhistria quarteta u kojoj je improvizacija kao značajni element njihovog glazbenog izričaja okrenuta vizualnom elementu kao ravnopravnom segmentu izvedbe i improvizacije. U ovoj se izvedbi kroz susret dvoje autora na imaginarnoj umjetničkoj razini stvara novi svijet satkan od vidljivog u glazbi i nevidljivog u slikama, u kojem se kroz preplitanje njihovih umjetničkih izričaja zrcali snažan emotivni odnos i vezanost oca i kćeri.

Ivan Obrovac ne slika ono što je vidljivo, već slikanjem, koje ovdje jest dodirujući susret tvari što se utjelovljuju u pojavnosti prozirućih polja boje i zasjecajućih grafizama, daje osjetiti neperceptibilni, no paradoksalno temeljni medij koji postoji s onu stranu vidljivoga. Taj bazični medij je vrijeme samo, spoznatljivo jedino posredstvom činjenice smrtnosti tijela", kaže povjesničarka i teoretičarka umjetnosti Leonida Kovač.

"Cijeli glazbeni mikrokozmos Tamare Obrovac, dotjeran je poput mandale koju strpljivo izrađuje i za koju odabire najfinija zrnca da bi filigranskom tehnikom izradila mistični dijagram predivnih zvučnih boja i oblika. Taj simbol kruga i pokreta kao da zrcali njezinu umjetnost stvaranja ljepote koja nošena vjetrom odlazi u vječnost.

Duboka intima

Glazba koju piše odraz je duboke intime, sklada i duhovnosti zahvaljujući kojima su koncertne izvedbe svaki put neuhvatljivo drugačije, onako kako se rađa svaka mandala, a da nikada ne izgubi temeljno načelo univerzalnosti. Stoga je Tamarina glazba razumljiva svima, kojim god jezikom, dijalektom ili narječjem pjevala; ona je osobna, žanrovski neomeđena, duboko emotivna, ukorijenjena u tradiciju Istre i Mediterana i zato arhetipska i istovremeno suvremena – ukratko, improvizirana glazba modernog doba", kaže novinar i skladatelj Davor Hrvoj.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter