Škola mu je, kaže Egen Varzić, bila jako teška, dijelom i zbog disleksije, a shvatio je da ga kada crta nitko ništa ne pita i svi odobravaju njegove radove."Možda je to bio jedan ventil kroz koji sam ja prošao, kao voda kroz neku pukotinu i… Pružila mi se šansa da krenem, kaže Varzić

Kada je nešto toliko realno da zbuni ljude te se zapitaju je li doista riječ o naslikanom ili je ipak to obrađena fotografija, onda i ne čudi što se netko u to želi i osobno uvjeriti - noktom po slici. Upravo to dogodilo se Eugenu Varziću, slikaru koji stvara toliko realne slike da skoro i niti ne možemo zamjeriti onome tko se usudio zagrebati po slici i na taj se način uvjeriti u istinitost onoga što vidi. Doduše, ne možemo opravdati uništavanje slike, ali sve ostalo stoji. I sam Varzić o tome progovara kao o nekoj anegdoti koja mu se dogodila na izložbi na Lošinju. No, to je i priča koja samo potvrđuje da su njegove slike nestvarno lijepe. I realne. S pravom ih stoga svrstavaju u hiperrealizam, iako Varzić ne voli biti svrstan.

Upisao Akademiju u Rijeci

Ukratko, riječ je o mladom slikaru, trenutno (i možda zauvijek) Porečanu, koji se na adresi u Kukcima našao, kako sam kaže, tek privremeno - iako se to zapravo nikad i ne zna! Njegov životni put formiranja kao slikara i onoga što je postigao do danas započinje u rodnom Đakovu 1972. godine pa se 'oblikuje' u Slavonskom Brodu.

- Kada mi je otac promijenio posao, 1980. godine otišli smo u Slavonski Brod i stoga uvijek taj Slavonski Brod uzimam kao neko referentno mjesto gdje sam proveo najljepše godine odrastanja, prvih ljubavi, dodira sa slikarstvom i ostalog. Bio je idealno mjesto za formiranje. Polazio sam, doduše, neku 'opasnu' Industrijsku školu, ali sam slikarstvo učio kod privatnog slikara. Nakon srednje škole, morao sam ići u vojsku, a onda sam se iz JNA priključio obrani Republike Hrvatske. Nisam niti imao previše izbora jer kada sam došao kući svi su bili na ratištu. I ta je faza mog života potrajala 11 mjeseci. Nakon toga sam nastojao otići iz Slavonije i upisati Akademiju. Ukazala mi se prilika da odem na studij u Rijeku. Kada sam došao u Rijeku trebala mi je sigurno godina dana da se adaptiram na mir, ljude, mogućnost da svaki dan slikam, crtam, da sam okružen ljudima koji isto razmišljaju kao ja i tada je sve drugo palo u zaborav i ja sam krenuo u taj riječki život. Živio sam u Rijeci pet, šest godina i onda sam 1997. godine, stjecajem okolnosti, prvi puta došao u Poreč. Nisam planirao ostati, ali, eto me ovdje i dan danas! Sada tu imam obitelj i sve svoje i tu je nekako moje mjesto gdje živim. Iako, i danas mislim da ću ja još negdje otići, ali čovjek stari, postaje realan, pušta korijenje… , ukratko nam Varzić govori o svojem životnom putu.

Crtao gdjegod sam stigao

Kreativnost koju pokazuje (ni)je urođena. Odnosno, Varzić ističe tek majčino kreativno pisanje priča za razne časopise te pisanje knjiga, a u svoje je slikarsko umijeće "uronio" sam i to u školi. Kako kaže, škola mu je bila jako teška, dijelom i zbog disleksije, a shvatio je da, kada crta, nitko ga ništa ne pita i svi odobravaju njegove radove.

- Možda je to bio jedan ventil gdje sam ja prošao, kao voda kroz neku pukotinu i… Pružila mi se šansa da krenem.

Povezane vijesti

• Bijela kuća uklonila portrete Clintona i Busha s vidljivog mjesta
• Izložba Premijere 78 Marije Petrović u Splitu
• Umrla fotografkinja June Newton, udovica Helmuta Newtona