Mnogo više daje publika nama nego mi njoj

Poznat je iz "Audicije", poznat je i iz popularne serije "Lud, zbunjen normalan", a iza njega su brojne uloge. Ipak, Senad Bašić mnogima je u sjećanju ostao kao Kjajević Majko, mitski komični lik iz jednako mitske "Audicije" koja je do suza nasmijavala publiku na području bivše države i sada ova legendarna predstava opet stiže u Pulu i to 22. veljače u Dom sportova "Mate Parlov". Tu su, uz Bašića, Admir Glamočak, Emir Hadžihafizbegović, Saša Petrović, Mladen Nelević, Jasmin Geljo i Željko Ninčić koji će oživjeti Simonidu Puhalo, Kjajevića Majka, Mimu Šiš, Rokija, Čakija, Bogoljuba Šaulića, Mustafu Sudžuka, Davora Stevanovića i profesora te će kao nekada prirediti show. Dva puta napunili su dvoranu Lisinski u Zagrebu, rasprodane nastupe imali su i u Rijeci i Splitu te do suza nasmijali publiku u Osijeku.

Trideset godina prošlo je od premijere "Audicije", Bašić je zreliji, ali i dalje spreman na šalu i s puno energije i volje da zajedno s ostatkom ekipe ravnopravno zabavi publiku. Koji značaj za njega kao glumca ima "Audicija" i je li se ova poznata predstava u ovoj reinkarnaciji promijenila, ispričao nam je u intervjuu.

- Dolazite s "Audicijom" koja je jedna od najslavnijih predstava na području bivše Jugoslavije ili kako danas nazivaju, regije. Koliko je ova nova audicija različita od stare audicije?

- U principu nije puno, ali je u pitanju komedija koja iz predstave u predstavu ima nove improvizacije. Glumački ide na commediju dell'arte, to su sve karakteri, tipovi i neke stvari koje nastanu improvizacijom jednostavno okoštaju i raspadnu se, a neke improvizacije koje ne prođu dobro kod publike se izbacuju. Na taj način publika pravi predstavu i mnogo više daje publika nama nego mi njoj. Ona nama ispolira komediju, kao što je nekad bilo s commedijom dell'arte.

- Kada uspoređujete ono vrijeme i ovo, koje vam vrijeme nudi više materijala za šegu, za šalu, za zezanje?

- Odlično pitanje. U onoj prošloj "Audiciji" malo smo se zezali na račun Saveza komunista, Budimira Lončara i nekih imena, ali sve je to bilo benigno i nikad nije išlo na neku satiru. "Audicija" nema ambiciju, ni sad, kao ni tad, da djeluje s nekim satiričnim žalcem. Prije svega je cilj dobro razveseliti i zabaviti publiku, da je predstava nekako odvede u taj jedan imaginarni prostor u kojem je jednostavno lijepo, od smijeha do suza. Čista zabava ili što kažu u Hollywoodu, entertainment, iako se ne libimo nečega što je aktualno, a može biti i smiješno. Imamo tih nekih vrlo aktualnih stvari koje ne bih sada "prodavao", neka ih publika vidi.

- Vi ste u "Audiciji" Kjajević Majko, no je li taj vaš lik i dalje isti ili je doživio neke promjene?

- I dalje je Kjajević Majko. Primijetio sam da su oni gegovi, poskočice i sve što pripada komediji od prije 30 godina jednako aktualni i zabavni i ovoj publici sada, pa čak za neku nijansu više nego ovo novo što smo ubacili. To je vrlo zanimljivo, kao da publika dolazi ponovo doživjeti tu euforiju od smijeha, radosti, zabave kao što su doživjeli prije 30 godina. Mi smo igrali u Puli prije 30 godina, nismo igrali u dvorani "Mate Parlov" nego u teatru ili negdje drugdje. Vjerojatno su neki zapamtili tu zabavu i taj smijeh do suza pa jednostavno dođu opet. Toga je sve manje i manje, pogotovo u teatru, komedija nekako više nije komedija, tragedija više nije tragedija, rade se publici nerazumljive predstave za koje ne znate povezati što je to, ni gdje to ide… Radim kao profesor na akademiji i kada odem u teatar, vjerujte, ne znam gdje je početak, sredina i kraj. Ne znam što se događa na sceni, a kamoli da izađem i kažem "kako sam gledao dobru komediju".

- Je li "Audicija" neki sarajevski inat kontra svega onoga što se događalo zadnjih 20 godina, vaš način da kažete "opet smo tu, u skoro istoj ekipi, nisu nas razbili, živi smo, zdravi smo i smijemo se"?

- Jest, zašto da ne. Kada nas je pozvao menadžer koji se jako dugo bavio tim poslom u Australiji pa se vratio u Sarajevo, svi smo bili sumnjičavi da se to može okupiti. Jedan je iz Podgorice, jedan iz Beograda, drugi je u Kanadi, trojica smo u Sarajevu, ali bio je toliko uporan i uspio nas je okupiti iako smo svi bili uvjereni da je to nemoguće, prije svega zbog ogromnih troškova koji bi tražili samo obnavljanje i postavljanje predstave do troškova igranja, a tu je i vječiti strah hoće li to uspjeti itd. U Sarajevu se na premijeri desilo nešto što ja ne pamtim da se ikad desilo, da nastupamo tri dana u punoj Skenderiji s fenomenalnom opremom, pred 12 tisuća ljudi. To je kao sportski događaj ne znam koje vrste. Volim reći da je "Audicija" stand up sedam osoba koje se stalno mijenjaju, sliči na to. Tako i Americi od sedamdesetih godina izađe glumac na scenu i to baš u prostorima gdje se igra NBA košarka, i zbog njega dođe deset tisuća ljudi. (Mladen RADIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU