Rijetko se događa da se studenti, poput Marka i Rina, izaberu da izlažu svoje radove na aktualnom i još uvijek otvorenom Trijenalu kiparstva u zagrebačkoj Gliptoteci HAZU-a, najznačajnijoj izložbi kiparstva u Hrvatskoj, na kojoj izlažu etablirani domaći autori

Blisko povezani u zajedničkom edukativnom i umjetničkom stasanju već čitavo desetljeće, počevši od dijeljenja istog razreda u pulskoj srednjoj umjetničkoj školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli, zatim iste studentske generacije, iste cimerske sobe i iste katedre za kiparstvo na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti, sve do zajedničkih izlaganja na brojnim grupnim izložbama, Marko Človek i Rino Banko, danas 25-godišnjaci, rođeni Puljani, među najistaknutijim su domaćim kiparima mlađe generacije.

Posljednjih godina mladi kiparski dvojac zajedno izlaže svoje (individualne) radove na grupnim izložbama, sudjeluju na kiparskim kolonijama kao i u programima razmjene studenata.

Rijetko se događa da se studente, poput Marka i Rina, izabere da svoje radove (Rino "Imaginarna nadopunjenja" a Marko "Penetraciju u interijer") izlažu na aktualnom, još uvijek otvorenom Trijenalu kiparstva u zagrebačkoj Gliptoteci HAZU-a, najznačajnijoj izložbi kiparstva u Hrvatskoj, na kojoj izlažu etablirani domaći autori.

To nas ispunjava

Osim na recentnom nacionalnom Trijenalu, zajedno su prije nepunih godinu dana izlagali na grupnoj međunarodnoj izložbi u Piranu pod nazivom "Keramika, ovdje i sada". Uz galerijsko predstavljanje, većina njihovih radova u kamenu, metalu, drvu je u javnoj postavi.

U uvodu ih pitamo u čemu se, s kiparskog aspekta, njih dvojica razlikuju.

- U samom pristupu izražavanja. Ja dosta kombiniram materijale i gradim ih u jedno tijelo, doduše to radi i Marko. Ja imam malo čišće linije, bliže arhitekturi, ali to nije arhitektonski nego skulpturalno prezentirano. I najčešće ostavljam prirodnu boju materijalima, kaže Rino.

Marko kaže da je on više sklon tradicionalnim materijalima koje voli kombinirati, poput drva, kamena, metala.

- Vučem inspiraciju iz klasične umjetnosti koja mi se jako dopada, te je pokušavam prikazati u svojim radovima na moderan, suvremen način, veli Marko.

Obojica su sudjelovali i na internacionalnoj likovnoj koloniji u Tršiću u Srbiji, prošle i ove godine, a Marko je, među ostalim, bio i jedan od pozvanih autora na 5. Internationales bildhauersymposium u njemačkom Langenfeldu. Rino je, pak, na početku studiranja u Rijeci nominiran za dekanovu nagradu zbog izvanrednog rada na prvoj akademskoj godini, dok mu je na drugoj godini diplomskog studija dodijeljena Rektorova nagrada za izvrsnost i nagrada Akademije za postignut uspjeh na diplomskoj godini.

Klupa u Fažani

Obojica su idejno osmislila multisenzoričku skulpturalnu klupu (svatko svoju) posvećenu istarskom kompozitoru Antoniju Smareglia. Rino posvećenu liku ovog skladatelja, a Marko njegovom djelu "Istarska svadba" - a u suradnji s turističkom zajednicom Fažane klupe će biti postavljene na novouređenoj stazi u Fažani.

Na pitanje kad su odlučili biti umjetnikom i je li tome okidač bio neki konkretni umjetnik/djelo, obiteljski gen ili unutarnji impuls, Marko odgovara da umjetnički poziv nije osjetio odjednom, već kroz niz godina rada i istraživanja, a sve je počelo crtežom i ljubavlju prema izražavanju.

- Moji roditelji shvatili su da me to nešto ispunjava te me potakli da upišem srednju Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli. Tokom prve godine shvatio sam da me zanima trodimenzionalnost predmeta, objekata. Zaintrigirala me mogućnost stvaranja u prostoru. Kroz godine srednje škole i fakulteta razvijao sam senzibilnost za skulpturu. Tek nakon toga shvatio sam moć izražavanja u trodimenzionalnom obliku i koliko me ispunjava rad u različitim kiparskim medijima, kaže Marko. (Zoran ANGELESKI)

Povezane vijesti

• Alija i Medina Rešić izlažu u studiju Poola na Verudeli
• Studenti kiparstva s četiri akademije od danas stvaraju u vrsarskom kamenolomu
• MONTRAKER Skulpture kao trajna prepoznatljiva vrijednost Vrsara