Imam više od 80 godina, već 77 godina čitam, ali sam upamtio Perraultovu želju za životom iz te knjige. Do toga da se bavim poviješću došao sam iz razloga jer se ne osjećam kreativnim, odnosno ne osjećam se sposobnim provesti, izraditi nešto kreativno, nešto kao rezultat mašte

Kao Doručak sa živom legendom grada najavio je Aljoša Pužar jučerašnji Doručak s Miroslavom Bertošom, istaknutim povjesničarom. Bertoša se osvrnuo na brojne teme, a razgovor je počeo s njegovim dolaskom u Pulu.

Povijest Venecije

- Moj dolazak u Pulu bio je dolazak s predumišljajem, priprema je trajala dugo, a tu sam došao s Terazija, iz zgrade koja je bila ponos arhitekture i s koje sam gledao u kultnu kavanu. Sjećam se da smo Beograd napustili 20. listopada 1944. godine, a nakon niza gradova stigli do Antunovca i potom do Pule stočnim vagonom u rano jutro. Mislio sam na stvari koje ostavljamo, ali pulski zrak me potpuno 'opsjeo". I tako smo došli do ulice Viale XX settembre numero 42. Svake godine se potom u Puli nešto obnavljalo, pa je to bio i svojevrsni povratak, kazao je Bertoša.

Istaknuo je i da mu se, kao malome, nisu sviđale niti priče niti bajke, volio je neka stara pisma, dokumente te istaknuo da su sva povijesna događanja jako kompleksna. Fascinirale su ga teme iz 16. i 17. stoljeća, Venecija, a posebice povijest Venecije koju je promatrao kroz razne spektre.

- U svojim reminiscencijama nikada se nisam bavio time tko je u povijesti kriv, zanimalo me kako je propala snažno ukorijenjena venetska kultura, sve te promjene, kada čak niti Talijani ne govore istrovenetski. Venecijanska Istra bila je potom i tema moga doktorata. Otac mi je rođen u Austrougarskoj, majka isto, premda u jako udaljenim krajevima, tako da mogu reći da sam potomak Austrougarske i po ocu i po majci, kazao je osvrćući se na svoje rano djetinjstvo.

Moć čitanja

Bilo je govora i o moći čitanja, a prisjetio se i kako je s pet godina išao do knjižare gdje si je trebao izabrati knjigu, a izabrao je djelo Charlesa Perraulta.

- Imam skoro 82 godine, već 77 godina čitam, ali sam upamtio Perraultovu želju za životom iz te knjige. Do toga da se bavim poviješću došao sam iz razloga jer se ne osjećam kreativnim, odnosno ne osjećam se sposobnim provesti, izraditi nešto kreativno, nešto kao rezultat mašte. Zato sam krenuo istraživati stvarnost, povijest, tu su i ratovi, bolesti, žene kao najosjetljivija bića koja postoje, posebice tijekom trudnoće i nakon porođaja. Stalno se nešto dešava, promjene, a smatram da će migracije još dugo označavati povijest čovječanstva. Europa je kroz povijest osvajala kontinente, a sve mi to nudi razne mogućnosti za proučavanje puno toga. Primjerice, uvidio sam da su se Albanci u Poreču integrirali tek nakon 200 godina, da budu dio toga ambijenta, rekao je Beroša.

Govorio je o muzama, a njegova muza je Clio. "Često se pitamo koliko ima muza, to pitanje postavljam i studentima, a one su: Euterpa, Kaliopa, Klio, Erato, Melpomena, Polihimnija, Terpsihora, Talija i Uranija, lako je to nabrojati, rekao je govoreći potom o povijesti koja je magistra vita, ali puno više od toga. Vezano uz migracije kazao je da su se jedino Furlani kretali sa zapada prema istoku. Bilo je govora i o prezimenima, poput primjerice prezimena Pecimessa, koje je došlo od hrvatskog izraza peći meso, i taj se repetitivni nadimak, veli Bertoša, pretvorio potom u prezime, iako misli da u Istri nema ljudi s takvim prezimenom.

- Postoji puno ljudskih priča o integracijama, migracijama, ljudi koji mijenjaju ambijent. Ja sam pripadnik one generacije koja je šetala po Giardinima. Tu je bio i Boško Obradović, iznimno markantan šetač, a svi smo išli na kolače kod Idriza Idrizija. U ponudi su bile krempita, šampita i baklava. Idrizi, koji je radio izvrsne kolače i bio je u tome iznimno vješt, je bio dio pulske kulture, nije ni po čemu stršio, a nakon toga išli smo gledati američke i ruske filmove, kazao je Bertoša.

Treći kat

Prisjetio se i Trsta te vremena kada je bio tamo generalni konzul Republike Hrvatske, ističući da je posebno ponosan na treći kat zgrade na Piazza Goldoni gdje su se održavali kulturni programi. Usporedio je to s činjenicom da su tada svi vodeći talijanski dnevni listovi imali treću stranicu posvećenu kulturi. Spomenuo je kako je Il Piccolo objavio članak o tome da je taj treći kat bilo najistaknutije mjesto kulture.

Govorio je o povijesti demografije te o činjenici da knjige povjesničara umiru prije od svojih autora, ali i da povijest nije uspjela ući u 21. stoljeće.

- Već odavno sam išao u mirovinu, svojih prvih 40 godina staža sam odradio, a sada mislim da imam oko 58 godina staža i s toliko godina staža mislim da ne mogu biti mlad. Život je strašno dug, donosi jako puno spoznaja, ne prenosite drugima nikakve poruke jer svijet se prebrzo mijenja, sve je to promašaj, promjene se dešavaju jako brzo, kazao je Bertoša koji je svojim odgovorima i komentarima oduševio publiku koja ga je nagradila višeminutnim aplauzom.

Povezane vijesti

• "FRAGMENTI BUZETSKE PROŠLOSTI" SLAVENA BERTOŠE: Očuvanje i gradnja zavičajnog identiteta
• Bogat dječji program 25. Sa(n)jam knjige u Istri: GOTOVO TRI TISUĆE NASLOVA DJEČJE LITERATURE
• MIROSLAV BERTOŠA "Historabilije XVI.-XVIII. stoljeća. Mali svijet Istre u doba Venecije": Istra kao tisućljetno područje migracija, kulturnih miješanja i prožimanja