NOVE KNJIGE
MIROSLAV BERTOŠA "Historabilije XVI.-XVIII. stoljeća. Mali svijet Istre u doba Venecije": Istra kao tisućljetno područje migracija, kulturnih miješanja i prožimanja
Arhiva G. I.
Mozaičnoj povijesti mletačke Istre autor pristupa iz različitih uglova historiografskih promatranja, a tekstovi u knjizi posvećeni su višeslojnim istarskim identitetima između XVI. i XVIII. stoljeća, kao i etničkim promjenama, političkim, gospodarskim i društvenim prilikama mletačkoga doba
"Historabilije XVI.-XVIII. stoljeća. Mali svijet Istre u doba Venecije" naslov je nove knjige Miroslava Bertoše, koja je netom ugledala svjetlo dana u biblioteci Trag vremena u sklopu Susreta na dragom kamenu. Za ovu je knjigu Bertoša dobio nagradu "Mate Balota" prošle godine.
"Bertoša ostaje majstor nalaženja dokumenata iz labirinta višekratno pretraženih arhiva kao doživljenih slika stvarnosti koje žive bezvremenski snagom neposrednosti i pojedinačnosti. Pa i preko obzora historiografije, Bertoša i književnim darom tvori taj osebujan istarski panoptikum, a time i ljudski univerzum; nažalost, to često podsjeća na fresku plesa mrtvaca iz Berma, samo proširenu na čitave slojeve istarskog ljudskog i socijalnog resursa", piše u predgovoru Antun Vujić.
Kontinuitet povijesti
Sam autor je rekao da je pripremu ove knjige obilježilo pitanje kako sročiti novu zaokruženu cjelinu od arhivski tema "već promišljenih i objelodanjenih, koje bi se uklopile u posebno izdanje ukoričenih radova i time posvjedočile o neprekinutom kontinuitetu povijesti te ukazale na nova viđenja i mogućnosti njihova tumačenja?"
- Odlučio sam zato ovu, sadržajno i problemski pročišćenu, ediciju uobličiti s dvadesetak raznolikih priloga, osebujnih povijesnih puzzlea, protegnutih u širokome vremenskom razdoblju od gotovo četiri stoljeća istarske prošlosti, ističe Miroslav Bertoša.
Mozaičnoj povijesti mletačke Istre autor pristupa iz različitih uglova historiografskih promatranja, a tekstovi u knjizi posvećeni su višeslojnim istarskim identitetima između XVI. i XVIII. stoljeća, kao i etničkim promjenama, političkim, gospodarskim i društvenim prilikama mletačkoga doba.
Autor se pozabavio povijesnim modelom identiteta, ističući da identitet zahtijeva povijesno tumačenje, jednako u prošlosti kao i u sadašnjosti hrvatskog naroda, a poseban je osvrt u znaku istarskog povijesnog ozračja, ističući da je od konca XV. stoljeća cijeli hrvatski etnički prostor bio poprištem dramatičnih promjena, a unutarnje su prilike bile nabijene mnogobrojnim političkim napetostima.
Značajan je prostor posvećen migracijama i identitetima, uz razmišljanja o svijesti o hrvatskom podrijetlu i etnokulturnome pripadanju.
Navodi i slučaj Franje Glavinića, čija je obitelj iz Glamoča u Bosni pred turskom najezdom 1585. pobjegla u Kanfanar. Premda je boravio u stranom svijetu, obnašao službu provincijala Bosne Srebrne, pisao na latinskom i talijanskome jeziku, Bertoša ističe da se s razlogom može pretpostaviti da se osjećao Istraninom, te da će cijeloga života ostati svjestan istarske multikulturalne stvarnosti.
Bertoša vrlo slikovito opisuje kako je Padovanac Giacomo Filippo Tomasini kazao da je Vodnjan doživio "kao jedno od najljepših i najnaseljenijih istarskih mjesta", a gotovo identične dojmove o Vodnjanu kasnije će zabilježiti kozmograf Lucas de Linden te potom i piranski liječnik Prospero Petronio.
Bertoša donosi obilje podataka, ističući da je Istra tisućljetno područje migracija, kulturnih miješanja i prožimanja. Zbilja je nezahvalno izdvojiti, istaknuti neki od podataka budući da cjelokupno štivo obiluje zanimljivim materijalom, povijesnim, kulturnim i drugim podatcima predstavljenih na vrlo raznoliki način, uvijek interesantan.
Zanimljiv i vrlo značajan je i osvrt o puljskoj luci u doba Venecije, odnosno od XIV. do XVIII. stoljeća. Autor je na temelju dokumenata iz državnih arhiva iz Venecije, Pazina, Rijeke i Zagreba, kao i župnih arhiva u Istri multidisciplinarnim pristupom prikazao kompleksnu i slojevitu strukturu naselja i života u njima.
Autor analizira svakodnevicu istarskih mjesta prema službenom nazivlju njihovih ustroja: gradova, trgovišta, kaštela/utvrđenih mjesta i sela na primjerima Vodnjana, Novigrada, priobalja, Kopra, Pule, Labina i Labinštine, Barbana, Medulina, Poreča, Rovinja, Roča, Ćićarije, Učke…Tu su obuhvaćena viševremenska i višeslojna zbivanja u malome svijetu Istre pod Venecijom.
Izniman životopis
Miroslav Bertoša rođen je u obitelji istarskog emigranta, agronoma Ivana Bertoše, posljednjeg maturanta stare Hrvatske gimnazije u Pazinu. Od kasne jeseni 1947. stalno je nastanjen u Puli, gdje je završio osnovnu školu i osam razreda Hrvatske gimnazije. Diplomirao je povijest s književnošću na Pedagoškoj akademiji u Puli (1963.), a 1966. i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na tom je Fakultetu 1981. obranio doktorsku disertaciju pod naslovom "Gospodarske i društvene prilike u mletačkom dijelu Istre u doba kolonizacije XVI. i XVII. Stoljeća". Te je godine na temelju dotadašnjih radova promaknut u zvanje znanstvenoga suradnika u riječkome Zavodu za povijesne i društvene znanosti tadašnje Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti, odnosno u puljskoj Područnoj jedinici Zavoda.
Glavno područje njegovoga znanstvenog interesa obuhvaća istraživanje gospodarskih, društvenih, etničkih, migracijskih, kolonizacijskih i kulturno-antropoloških pojava u Istri (posebice u njezinome mletačkom dijelu) od konca XV. do konca XVIII. stoljeća, te proučavanje i kritično vrjednovanje istarske historiografske baštine. Bavi se i demografskom poviješću. Njegovi znanstveni radovi o Istri i sjevernojadranskome akvatoriju zapaženi su i u stranome svijetu. Na tom tragu, jedno od njegovih najzapaženijih ostvarenja je knjiga "Istra: Doba Venecije (XVI.-XVIII. stoljeće)".
Ukazom Predsjednika Republike 28. ožujka 1995. imenovan je prvim generalnim konzulom Republike Hrvatske u Trstu za područje Furlanije-Julijske Venecije, Veneta i Trentina-Alto Adigea i na toj je dužnosti ostao do 1. prosinca 1998.
Nakon gotovo četiri godine provedene u diplomaciji vratio se struci i u veljači 1999. imenovan je upraviteljem Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci (s Područnom jedinicom u Puli). Na toj je dužnosti ostao do svibnja 2003., kada prelazi na Odsjek za povijest Filozofskoga fakulteta u Puli. I dalje iznimno aktivan, uvijek je vrlo zanimljiv predavač i sugovornik za razne povijesne teme.
Osim znanstvenim radom Miroslav Bertoša bavi se i publicistikom. Urednik knjige je Aldo Kliman, a edicije Armando Debeljuh.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
