Pristupila sam kuharicama kao tekstovima koji nisu narativno nevini, odnosno tekstovima koji nam manje otkrivaju o prehrambenim navikama, a više o prehrambenim idealima i idealu kućanice koja se konstruira kroz kuharice te sam ih promatrala kao neko ogledalo tih društveno, društveno-povijesnih i kulturnih događanja. Samim time one više govore o sustavu vrijednosti, nego o samim receptima, kaže dr. sc. Danijela Lugarić Vukas

Kuharice su samo su naizgled trivijalni dokumenti povijesti, koji su se zbog banalnosti, fundamentalnosti i vezanosti uz sferu niske ženske svakodnevice doista dugo nalazili u mrtvom kutu humanističkih i društvenih istraživanja, parafrazirala je dr. sc. Jelenu Ivanišević iz Instituta za etnologiju i folkloristiku u svom iznimno zanimljivom predavanju dr. sc. Danijela Lugarić Vukas održanom preksinoć na pulskom Sveučilištu Jurja Dobrile u ciklusu javnih predavanja CKPIS-a (Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma). Njeno predavanje bilo je naslovljeno "Prehrana kao metafora od sovjetskog socijalizma do (post)sovjetskog kapitalizma: "Knjiga o ukusnoj i zdravoj hrani".  

Antologijska sovjetska kuharica

Lugarić Vukas je kroz analizu načina reprezentacije aktivnosti kuhanja i konstrukcije prehrambenih ideala analizirala bibliju sovjetskog kuharstva, u višemilijunskoj nakladi tiskanu antologijsku sovjetsku kuharicu "Knjiga o ukusnoj i zdravoj hrani" i to u dijakronijskoj perspektivi kroz razna izdanja iz 1939., 1952. 1984., i 2016. godine. Budući da su se tih godina odvijali ujedno i politički zanimljivi momenti u (post)sovjetskoj povijesti, analizom kuharica detektirali su se i razjasnili oblici društvenosti i promjenjiva težišta političke, ekonomske i kulturne moći od razvijenog i kasnog socijalizma do kapitalizma.

- Mene je zanimala sovjetska kuharica u dijakronijskoj perspektivi iz 1939. godine kada je objavljena prvi put, onda 1952. i 1954. kada su bila najpopularnija izdanja i najnovije iz 2016. Težište je bilo na dva ideala- idealu kućanice i prehrambenom idealu. Zanimljivo je zbog toga kako kuharica prati tranziciju sovjetskog socijalizma u post sovjetski kapitalizam, veli Lugarić Vukas, docentica na Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilištu u Zagrebu.

U mrtvom kutu znanstvenih istraživanja 

- Pristupila sam kuharicama kao tekstovima koji nisu narativno nevini, odnosno tekstovima koji nam manje otkrivaju o prehrambenim navikama, a više o prehrambenim idealima i idealu kućanice koja se konstruira kroz kuharice te sam ih promatrala kao neko ogledalo tih društveno, društveno-povijesnih i kulturnih događanja. Samim time one više govore o sustavu vrijednosti, nego o samim receptima. Inače se te kuharice nalaze u mrtvom kutu znanstvenih istraživanja u društvenim i humanističkim znanostima baš zbog toga što ih uvijek prati stigma da je to nešto trivijalno, banalno, nešto što pripada sferi ženskoga, a pritom živimo u toj vrlo paradoksalnoj situaciji gdje znamo više o potomcima kraljevske obitelji nego o porijeklu pšenice. Hrana je istovremeno fundamentalna, ali se u našim istraživanjima smješta u nešto što je previše banalno da bismo se mi time bavili. Istovremeno je hrana, posebice danas posebno aktualna tema jer živimo u toj popularno kulturno opsesiji hranom i prehranom kroz kulinarske reality showove", zaključila je autorica.

Danijela Lugarić Vukas docentica je na Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti te predstojnica Zavoda za znanost o književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njana polja proučavanja su: ruske književne i kulturalne teorije, Lav Tolstoj, Oktobarska revolucija, književnost i kultura kasnog socijalizma (druga polovica 20. stoljeća), reprezentacije žena i majčinstva u književnosti, na filmu i popularnoj kulturi te poetika pamćenja, svjedok i svjedočenje na razmeđi (sovjetskih) mitova i traume. Autorica je i urednica nekoliko knjiga te urednica "Biblioteke L" književno-znanstvenih studija.

Povezane vijesti

• Predavanje Ide Križaj Leko o arhitekuri antropocena
• O homoseksualnosti u Jugoslaviji
• Predavanje o Puljštini od 1945. do 1947.