Danas se obilježava Međunarodni dan dječje knjige: Književnost za djecu treba biti ukorak s vremenom

(Arhiva Glasa Istre)

Međunarodni dan dječje knjige (ICBD - International Children’s Book Day) obilježava se svake godine kako bi se ukazalo na važnost dječje knjige te potaknula i razvila ljubav prema čitanju. Kao datum obilježavanja izabran je rođendan Hansa Christiana Andersena - 2. travanj.

Postoje knjige za djecu koje nas ushite, zaokupe ili privuku našu pažnju, a svojom tematikom, sadržajem ili pristupom problematici razvijaju se slojevito. Autori koji stvaraju za djecu najčešće su zaokupljeni bajkama, a zatim i pustolovnom prozom.

U knjigama za djecu etičnost ne treba biti previše naglašena, ne smije biti transparentna, a posebice ne nametnuta. Kao niti didaktika, koja je uvijek prisutna, nenametljivo, a književnost za djecu treba biti ukorak s vremenom, donositi teme i motive koji su aktualni i na neki način korespondiraju s aktualnim trenutkom.

Tugomila

Najpoznatiji po pokušajima defabuliranja dječjih romana bio je William Saroyan, čuven prije svega po romanima "Mama, volim te" (1956.) i "Tata, ti si lud" (1957.), gdje putem nepretencioznih razgovora oca i sina o najrazličitijim temama reformira moderni dječji roman. Sve su zastupljenije u suvremenoj dječjoj književnosti teme iz urbanoga okružja i svijeta tehnologije.

Prvim se dječjim romanom u hrvatskoj književnosti smatraju "Čudnovate zgode Šegrta Hlapića" Ivane Brlić-Mažuranić iz 1913. godine, iako je prije nje Jagoda Truhelka napisala priču "Tugomila" (1894.).

Što se Istre tiče, proučavanjem svijeta bajki, uvelike su se bavili Giuseppe Radole i Antonio Ive, koji su sabrali i potom objavili bajke s ovoga područja pokazavši da ne postoje velike razlike između tih bajki i onih iz nekih drugih europskih zemalja. Ponekad se mijenja ime lika, funkcija, nešto u opisu, ali u fabuli nema značajnijih promjena. Velika je sličnost i između bajki koje je sakupio i prezentirao Antonio Ive te onih koje je sakupio Italo Calvino u Italiji.

Recimo da su u Istri krajem 19. i početkom 20. stoljeća prvi pisci bili učitelji: Jakov Majnarić (1838. - 1916.), Stjepan Mažuranić (1847. - 1907.), Ernest Jelušić (1863. - 1910.) i Vinko Rubeša (1867. - 1908.).

Što se suvremene književnosti za djecu u Istri tiče, zadnjih pedesetak godina, tu svakako treba spomenuti Daniela Načinovića, Tomislava Milohanića Slavića, Evelinu Rudan, Ivana Svetića, Janka Crljenicu, Tatjanu Pokrajac-Papucci, Slavicu Lončarić Đugum, Mirellu Malusà, Carlu Rotta, Ankicu Cvek, Jadranku Ostić, Đermana Vitasovića, Mariu Kristinu Mirković Rubbi, Dragu Orlića, Ivonu Orlić, Dinka Š. Kalca, Saru Schmidt, Franicu Kumlanc Srhoj, Snježanu Akrap Sušac, Mariju Sošić, Mariju Družeta, Mariju Ribarić, Izabelu Bilić Rovis, Josipu Milevoj, Katarinu Radetić i druge.

Daniel Načinović je najplodniji od istarskih književnika koji pišu za najmlađe i jedan od najplodnijih autora iz naših krajeva uopće, dobitnik i nagrade "Ivana Brlić-Mažuranić".