Pozitivna, poticajna i duhovita strana preksinoćnje filmske večeri u Kinu Katarina na Valelungi, posvećene ženskoj seksualnosti i, šire, detabuiziranju tjelesnosti, svakako je bila, iako kratka, uvodna projekcija duhovitog trominutnog kanadskog animirano- dokumentarnog filma "Le Clitoris", inače dostupnog na internetu. I pored toga, a to dobro ilustrira opravdanost i važnost Kina Katarina, autorica Lori Malépart-Traversy dala je osobno autorsko dopuštenje da se njen film prikaže na Valelungi.
- Klitoris je kao mali penis, također se puni krvlju i izdužuje za uzbuđenja, no puno škakljiviji, osjetljiviji od penisa, kaže naratorica u samom uvodu filma, nastavljajući da se za njegovo postojanje znalo još od antičkih vremena, ali ga je talijanski kirurg Realdo Colombo službeno identificirao 1559. godine, da bi zatim bio zaboravljen i krivo interpretiran u literaturi. Neprijatelj br. 1 klitorisa bio je dr. Sigmund Freud, koji je zastupao "vaginalni orgazam" odnosno ženski seksualni užitak koji je moguć samo penetracijom. Zanimljivo je da je do prve polovice 19. stoljeća i Katolička crkva savjetovala ženama orgazme ne bi li smanjile seksualne tenzije.
- Danas je klitoris u mraku i koristi ga se tek u predigri. A on traži samo da bude voljen; trebalo bi ga koristiti s obzirom da postoji samo zbog užitka, kaže se u odjavi filma, uz poruku "Clito Power!".
U nastavku su, pak, projekcijom lošeg, skoro 100-minutnog igranog filma iznevjerena očekivanja publike koja je došla u alternativni Kino Katarina, zavedena medijskom najavom/udicom njemačkog filma 'Vlažna područja' ('Wetlands', 2013.) Davida Wnendta, nastalog po istoimenoj knjizi kultne njemačke autorice Charlotte Roche, "koja beskompromisno govori o svim temama koje se u društvu prešućuju, od hemoroida do analnog seksa, od menstrualne krvi do smegme, od seksualnih fantazija do pornografije".
Bilo je tu puno hemoroida jedne razmažene 18-godišnjakinje željne pažnje, a ponajviše žanrovske konfuzije, u kojoj su kratki neuspjeli pokušaji komedije brzo uranjali u neuvjerljivu psihološku dramu, u čijoj je potki površno ispričana priča o slobodoumnoj Helen koja odluči ponovo spojiti njene rastavljene roditelje. Ta 'slobodoumnost' je u filmskoj interpretaciji nategnuti, najtanji dio "Vlažnih područja".
Kratka egzistencijalističko/kulinarska scena s pripremom pileta u patki i patke u guski, uz naraciju glavne junakinje da su i njena baka i majka i ona sama prvorođene i poremećene i da se zato, da prekine taj niz, odlučila sterilizirati, bolji je i nepatvoreno duhovitiji dio filma. Kao što to nije bila isforsirana seksualna fantazija s četvoricom muškaraca koji ejakuliraju na pizzu.
Film je ekranizacija, u nas prevedenog, istoimenog debitantskog i dijelom autobiografskog romana danas 40-godišnje autorice, Engleskinje s berlinskom adresom Charlotte Roche (svojedobno voditeljice na MTV-u, kasnije na njemačkom glazbenom kanalu Viva). Roman je, kako je u uvodu preksinoć na Valelungi kazala gošća večeri, pulsko-zagrebačka dramaturginja i spisateljica Jasna Jasna Žmak, razjedinio njemačku i širu feminističku scenu, čiji je jedan dio napadao knjigu da je pornografska. Ona pripisuje filmu važan doprinos u detabuiziranju tjelesnosti, jer, kako je rekla "tabui bez obzira na sve valove feminizma kroz koje smo prošli i dalje u svakoj generaciji iznova opstaju i perzistiraju upravo zato što kod nas ne postoji nikakva seksualna edukacija".
Ipak, prilično nepoticajna "Vlažna područja" zatukla su u korijenu naknadnu najavljivanu raspravu s publikom o seksualnosti i njenim tabuima, publikom koju su (u 95 postotnom iznosu!) činile - mlade žene. Kakogod, vrijedna grupa mladih Puljana, koja već dugo u noćnoj idili sjevernog dijela pulskog zaljeva entuzijastično 'gura' Kino Katarina, neovisno o dosegu izabranog posljednjeg igranog filma, svakako zaslužuju punu podršku svakog iole normalnog čovjeka. Ako takav uopće postoji. Ili je, kao i klitoris, u mraku. ( Piše Zoran ANGELESKI)