ZA DJECU, ALI I ODRASLE
U INK održana premijera predstave "Tepih na ražnju" Jasne Žmak
(Snimio Milivoj Mijošek)
U Istarskom narodnom kazalištu održana je premijera predstave "Tepih na ražnju" Jasne Jasne Žmak u režiji Hrvoja Korbara. Predstava neobičnog naziva namijenjena je djeci, ali čini se da je zapravo usmjerena k svijetu odraslih. Razlika između djece i odraslih u ovom kontekstu je ta što djeca tek stvaraju predrasude dok su one u odraslom dobu čvrsto ukorijenjene, a vjerojatno ne postoji osoba koja barem nekih predrasuda nema.
U "Tepihu na ražnju" te predrasude potaknute su govorom, istim onim kojeg je Mali princ nazvao "izvorom svih nesporazuma", a priča počinje kada vjeverica i krtica sretnu rakuna koji čudno priča. Dok vjeverica prema novom poznaniku pokazuje nekakvo razumijevanje, krtica zazire od rakuna baš zbog tog njegovog nerazumljivog govora. To je prilika da se baci nekoliko poučnih replika, odnosno lagano provokativnih pitanja na koje se daju nedvosmisleni odgovori koji su tek malo zapakirani u ironiju. Iako je redatelj Hrvoje Korbar rekao da predstava nema naglašenu edukativnu komponentu, to baš i nije točno. "Tepih na ražnju" je vrlo pedagoška priča kojoj suptilnost nikako nije jača strana no, da ne bude greške, to ne utječe na njenu kvalitetu. Predstava je zabavna, iako po godinama možda nisam prava osoba da o tome objektivno sudim, ali svidjeli su mi se likovi i način na koji su ih glumci oživjeli.
Svidio mi se i taj humor, no najviše od svega mi se dopala ideja da se krene od govora odnosno jezika kao iskre koja pali fitilj predrasuda i činjenica da je to elegantno uokvireno u predstavu za djecu. Sumnjam da bi ovo tako dobro funkcioniralo da je namjerno rađeno za odrasle. U tom slučaju vjerojatno bi besmisleni bili lijepi kostimi, odlična scenografija ili ništa manje efektna glazba dok su glumci skoro cijelo vrijemeu pokretu, ne miruju. Uz to je sve kratko i jasno. Pa dobro, skoro jasno, jer imam jednu nedoumicu - jesu li se rakun i njegov tata i sova koji čudno govore morali zbilja izliječiti da bi bili prihvaćeni ili možda postoji mogućnost da oni i dalje govore kako govore i da ih okolina prihvati. Jer, u jednom trenutku nije mi bilo jasno želi li se rakuna prikazati kao nekog tko ima govornu manu ili kao nekog tko govori stranim jezikom? Oprez, granica je ovdje prilično mutna. Inače, kao osoba koju jedan od šprahfelera prikazanih u predstavi prati veći dio života, rado bih popio onaj napitak profesora zeca kada je tako djelotvoran, koliko god da sam se navikao i naučio nositi s tim teretom. Ipak, volio bih da je predstava bila tu malo jasnija.
Vratimo se sada na priču, na likove i glumce koji su pokazali zbilja veliki entuzijazam što se vidjelo u njihovom lagodnom kretanju po pozornici i načinu na koji neki od njih izgovaraju iskarikirane replike, pogotovo sova. Među ekipom postoji zbilja dobra kemija što se pogotovo vidi u završnom songu, a zbilja je lako razumjeti krtičin zazor prema rakunu kao strancu zbog načina na koji je krtica razvijena kao lik i odglumljena.
Također, likovi u predstavi nisu baš crno-bijeli tako da i glavni negativac ima svoje opravdane razloge zašto je postupio tako kako je postupio. Možda likovi u "Tepihu na ražnju" malo naginju banalnosti (podsjećam, ovo je predstava za djecu), ali oni su vrlo životni i svaka čast glumačkoj ekipi. Ne vjerujem u vjevericu ili zeca koji govori, ali vjerujem ovoj glumačkom ansamblu kojeg sam vidio na sceni INK-a.
Uloge tumače Laura Čerina, Ema Šunde, Lidija Penić-Grgaš, Josip Ledina, Igor Jurinić, Ivan Raffaelli i Luka Mihovilović. Scenografkinja je Liberta Mišan, kostimografkinja Desanka Janković, autor glazbe Carlos Andres Fagin, oblikovatelj svjetla Saša Fistrić, scenski pokret i koreografiju pripremila je Andrea Gotovina, a za ilustraciju vizuala zaslužna je Maja Celija.
A odakle naslov "Tepih na ražnju"? To se otkrije pred sam kraj.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
