Skupna izložba
CRNI LABUD U HDLUI Radovi koji govore o cenzuri, autocenzuri, lažnim vijestima, moralu, empatiji i životu
(Duško Marušić Čiči)
"Crni labud" međunarodna je izložbe koja predstavlja radove 28 autora i autorica likovnih djela te su predstavljena i dva autora teksta. Autorica projekta je akademska likovna umjetnica Roberta Weissman Nagy
U galeriji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre u Puli otvorena je izložba "Crni labud" na kojoj izlaže 28 autora i autorica likovnih djela te su predstavljena i dva autora teksta. Autorica projekta je akademska likovna umjetnica Roberta Weissman Nagy, a "Crni labud" predstavlja radove koje potpisuju Nataša Bezić, Tomislav Brajnović, Dasha Delone, Iva Fonović, Robert Fišer, Heda Gärtner, Iva Gašparić, Snežana Golubović, Dimytri Goryačkin, Rahman Hak-Hagir, Gordana Ivančić, Boris Kadin, Davor Kliman, Siniša Labrović, Marija Lopac, Milan Marin, Marina Pacenti, Željan Pavić, Tanja Pećanić, Denis Sardoz, Sanja Simeunović Bajec, Tracy Ann Essoglou, Dražen Turković, Lara Ušić, Goran Valenta, Ivona Verbanac, Andrej Zbašnik i Breza Žižović.
Metafora kao polazište
Autori su većinom iz Hrvatske, a sedam je inozemnih gostiju, među kojima su Snežana Golubović koja je dvije godine radila s Marinom Abramovič na njenom institutu, tu je i Rahman Hak-Hagir dolazi iz Beča, Dasha Delone i Dimytri Goriyačkin iz Moskve, Miško Suvaković, vodeći suvremeni teoretičar umjetnosti u široj regiji, koji je napisao tekst za izložbu, a tekst na temu izložbe napisala je Tracy i Ann Essoglou iz New Yorka.
"Crni labud je metafora za iznenadni događaj s dalekosežnim posljedicama, odnosno za koncept modernog menadžmenta koji, umjesto predviđanja i izbjegavanja, organizacije i sistematizacije tih dalekosežnih posljedica, navodi na elementarnu pripremljenost za nošenje s njima.
Teorija Crnog labuda inzistira na tome da su baš takvi 'iznimni' događaji ključni u kreiranju budućnosti, odnosno da je budućnost zapravo nepredvidiva.
Kako zapravo percipiramo povijesne i aktualne događaje te kakva su izobličenja prisutna u takvoj percepciji, gdje griješimo u bavljenju budućnošću i koja su ograničenja pojedinih 'znanosti' i 'umjetnosti', kako tematiziramo 'ekstremne' događaje i djela… tema je ove izložbe", piše u opisu projekta njegova autorica Roberta Weissman Nagy.
Čisti likovni jezik
"Radovi su slični tematikom i svi su progovorili o cenzuri, autocenzuri, lažnim vijestima, moralu, empatiji, životu kao takvom i zaista su skoro svi ili crni ili bijeli što je nevjerojatno, a pojavljuje se jedino svjetloplava boja, što se tiče kolorita, no nitko nije znao što će drugi autor poslati jer sam ja žirirala. Nagrada će biti samostalna izložba u prostoru HDLU-a, a tijekom ove izložbe složit ću digitalni katalog i poslati ga svim autorima", kazala je Roberta Weissman Nagy koja je izložbu otvorila uz predsjednika HDLU-a Istre Milana Marina.
"Svi autori koji su večeras ovdje služe se čistim likovnim jezikom, bez dekoracija, s jasnim izjavama, s veoma čistim i jasnim porukama. Život se događa, stalno, i mimo ove izložbe, a umjetnici prate taj život i odgovaraju s pravim temama", objasnila je Roberta Weissman Nagy. Uz to je istaknula rad Siniše Labrovića koji se nalazi na plakatu izložbe, a na kojem se vidi fotografija njegovog čela na kojem je tetovirao riječi "Private property" (Privatno vlasništvo). Ta je poruka, kaže Weissman-Nagy nedvojbeno jasna i predstavlja sukus ovog projekta. Autorica plakata je Iva Gašparić.
Davor Kliman održao je performans u kojem se osvrnuo na cenzuru koja vlada na internetu, kao i na širenje lažnih informacija. Smeta ga "ćudoređe nove političke korektnosti" koje putem algoritama na stranicama poput Facebooka, Googlea, YouTubea itd. uklanjaju sadržaje i čine ih nedostupnim bez da se ide u dublju analizu, samo zato jer je računalo zaključilo da je neki tekst nepoćudan iako ne nanosi nikakve uvrede, ali se u njemu postavljaju neka pitanja.
"Društvo mora imati hrabrosti i nositi se sa svim temama koje nekome mogu biti teške ili neprihvatljive", smatra Kliman koji je potom svoj rad, sliku koja je postavljena za vrijeme izložbe "Ima li umjetnosti nakon interneta?" zamotao u crno platno. To je ujedno bio, kako kaže, čin protesta "protiv skretanja pozornosti na nemogućnost društva da se bavi problemima koji mogu izazvati nelagodu i zatiranja slobode mišljenja pod izlikom ulaska u društvo sreće i blagostanja".
Izložba ostaje otvorena do 18. listopada i može se razgledati radnim danima od 9 do 15 sati.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
