Prigodno za Međunarodni dan žena, u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula upriličena je prava predstava za žene, pitka, ali ne i plitka. Bile su to "Čelične magnolije" Roberta Harlinga u izvedbi Hrvatske drame Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke, a u režiji Renate Carole Gatica.

Kazalište je bilo dobro popunjeno, kao u stara vremena, dakako uz epidemiološke mjere - covid potvrde i mjerenje temperature.

Sama fabula i cjelokupni koncept koji se nalazi iza nastanka ovoga djela biva jasniji kada saznajemo da je američki redatelj i pisac Robert Harling temeljio "Čelične magnolije" na priči svoje prerano preminule sestre i posvetio je njezinom sinu.

Šaroliki spektar osjećaja izmjenjuje se u ovoj predstavi, od tipično ženskih trenutaka druženja i slatkog tračanja u frizerskom salonu do dubokih životnih drama, a bez zapadanja u patetiku, gdje je prikazan odnos žena različitih generacija, snova i ambicija, i gdje dolazi do izražaja sličnost načina življenja u različitim arealima.

Predstava je u svojoj strukturi i dramatična i komična, a u biti veliča, na najbolji mogući način, poticaje i podršku koje žena može i treba dati ženi, te označava dubinu veza između majke, kćerke, prijateljice. Upravo to je ta tanka linija prešavši koju se može zapasti u patetiku, a čemu se Gatica vješto uspijeva oduprijeti.

Judita Franković Brdar, Ivna Bruck, Biljana Lovre, Aleksandra Stojaković Olenjuk, Leonora Surian Popov i Olivera Baljak šest su glumica u originalnoj postavi ove predstave, koje snažnom interpretacijom uspijevaju vjerno prenijeti zamisao ovoga autora.

Treba istaknuti i pametne, živopisne dijaloge protagonistkinja, gdje se nižu obrati, a svakako treba napomenuti da ovdje nema muških likova, koji su ipak stalna tema razgovora. Tekst je po sebi razrađen i obogaćen detaljima, koji bivaju sve jasniji kako se fabula razvija. Zanimljivo je da su muški likovi, koji nisu prisutni na sceni, puno slabiji od "čeličnih magnolija", odnosno te simbioze fragilnosti i snage, iliti snage krhkosti.

Prisutan je i britki humor, a predstava ide crescendo, nakon sporijeg i manje razrađenog prvog dijela, nastavlja uzlaznom putanjom, i postaje sve bolja i razrađenija te glumice dobivaju sve više prostora za predstavljanje svojih kreacija.

Ove protagonistkinje pratimo kroz skoro dvije godine putem četiri prizora i najvažnije događaje u životima neke od njih - od vjenčanja, rođenja pa sve do smrti.

Judita Franković Brdar korektno tumači vedru frizerku, dobronamjernu, dok njezinu novu pomoćnicu, pomalo nesigurnu i na trenutke nespretnu, možda i pomalo čudnu djevojku, ali pozitivnu junakinju, uvjerljivo interpretira Ivna Bruck.

Vrlo je uspješnu glumačku kreaciju napravila i Biljana Lovre, koja tumači stariju damu, udovicu nekadašnjeg gradonačelnika, a kontrapunkt ovome liku je Olivera Baljak u ulozi Luize Rizling, vrlo ekscentrične protagonistkinje, koja je vrlo dobro ušla u ovu ulogu.

Izvrsna je bila Leonora Surian Popov, u možda ovdje i najtežoj ulozi, onoj voditeljice Centra za mentalnu higijenu Marijane Tintor, čija kći Silvija (Aleksandra Stojaković Olenjuk, koja uspješno oblikuje taj složeni, višeslojni lik) umire nakon teške bolesti.

Frizerski salon u biti predstavlja i utočište, sigurno mjesto od vanjskog svijeta, gdje se šest žena različite dobi, društvenog položaja i svjetonazora susreću, te svim razlikama unatoč pronalaze zajednički jezik.

Efektna je u svojoj jednostavnosti i praktičnosti scenografija Paole Lugarić, a lijepo se u cijelu fabulu uklapaju i kostimi Sandre Dekanić.

Predstava je, temi unatoč, koja nije uvijek vesela, uz duhovite replike dobrano u više navrata nasmijala publiku, sastavljenu većinom od dobro raspoloženih žena kojima je trebalo nešto ne previše teško, ali niti previše banalno.

Povezane vijesti

• "Vitez željeznog srca" u subotu besplatno u Teatru Naranča
• INK: Geg zasjenio satiru
• INK: Otkazane "Čelične magnolije"