Ovogodišnji, 15. memorijal Petra Stankovića održat će se u Barbanu u četvrtak, 27. i u petak, 28. veljače od 18 sati. Bio je to povod za razgovor s prof. dr. sc. Slavenom Bertošom s Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, organizatorom i pokretačem ove manifestacije.

Udovci i udovice

Predstavite nam ovogodišnje izdanje već tradicionalnog barbanskog memorijala posvećenog Petru Stankoviću.

- Na ovogodišnjem znanstveno-stručnom skupu nastupit će ukupno 17 izlagača: devetero prvi, a osmero drugi dan. Anton Percan predstavit će oporuku Petra Stankovića, Sandro Cergna govorit će o Stankovićevom pismu Giovanniju Battisti Rinaldiju koje se čuva u Gradskoj knjižnici u Padovi, Kristina Džin i Vesna Lalošević pričat će o Stankovićevoj povezanosti sa sv. Jeronimom, a Eduard Pavlović, Vesna Pešić i Alojz Pavlović ukazat će na sličnosti i razlike u arhitektonskim oblicima Barbana i Benkovca.

Mladen Bastijanić izlagat će o "brodima" na Raši u Istarskom razvodu, Denis Kontošić o obitelji Loredan iz venecijanske loze Santo Stefano kao feudalnoj vlasnici Barbana i Raklja, a Branko Blažina o dvjema obljetnicama Trke na prstenac – 330. i 50. Prvi dio skupa završit će izlaganjima Branislava Ostojića o izrađivaču tradicijskih instrumenata Alfonsu Konoviću te Marka Drandića o Barbanu i Barbanštini u jadranskoj pomorskoj trgovini u XVIII. stoljeću.

Drugi dio skupa otvorit će Vesna Lalošević i Bernard Jurjević s temom o Stankovićevom odnosu prema filozofiji. Slijedi potom moje izlaganje o Barbanu i Barbanštini u Istarskoj enciklopediji (u prigodi 20. obljetnice njezinog tiskanja), a zatim tema Josipa Šiklića o prirodnom i mehaničkom kretanju stanovništva Općine Barban u usporedbi s okolnim općinama (2011.-2021.).

Samanta Paronić izlagat će o ponovnim brakovima udovaca i udovica u matičnim knjigama Barbana u XIX. stoljeću, Marko Jelenić o ženidbenim strategijama i vremenu ženidbe u Barbanu od 1850. do 1860, a Iva Kolić predstavit će drugi dio svoje teme o primaljskoj službi na Barbanštini početkom XX. stoljeća. Gordana Kliman Grabar opisat će tragične ishode evakuacije žiteljstva prema analizi smrtnosti barbanskoga stanovništva u "barackenlageru" Gmünd 1915., a Svjetlana Milotić predstavit će Barbance u Argentini u međuratnom razdoblju.

Osim tema o Stankoviću, sve je i više tema o Barbanu i Barbanštini.

- Zapravo su na skupu uvijek i dominirale teme o Barbanu i Barbanštini. Riječ je o području vrlo bogate prošlosti, koja se interdisciplinarnim pristupom, angažiranjem ne samo stručnjaka različitih znanstvenih profila nego i istraživača koji su poznavatelji i ljubitelji ovoga kraja, ili povijesti općenito, javnosti može predstaviti na zanimljiv način.

A barbanski kanonik Petar Stanković ovdje je nit koja sve to povezuje, središnja ličnost mjesne povijesti o kojoj se na našim susretima već mnogo toga reklo, ali uvijek ima i prostora za nešto novo, neistraženo, slabo poznato ili nepoznato.

Neki predavači tu sudjeluju već dugi niz godina, a ima i novih imena.

- Ovogodišnji Memorijal Petra Stankovića "Barban u srcu", sa stalnim podnaslovom "Barban i Barbanština od prapovijesti do danas", na neki je način jubilaran jer je 15. po redu pa će biti i primjereno obilježen. Naime, među našim stalnim istraživačima ima i onih koji su izlagali na svakome susretu.

Kako ste i naveli u Vašem prvom pitanju, skup je svakako i tradicionalan jer je nekako postalo običaj da se održava svake godine koncem veljače, a stalni i česti izlagači već su se na njega, na neki način, i naviknuli. O sebi kao voditelju skupa i glavnom uredniku zbornika da i ne govorim.

No, uz "tradicionalna" imena izlagača na tradicionalnom skupu, uvijek pronađemo i neko novi ime, a posebice je dobro ako se u potonjem slučaju radi o nekom mladom istraživaču ili istraživačici. Smatram da budućnost nekog znanstveno-stručnog skupa uvijek leži u sposobnosti njegovih organizatora i voditelja da pronađu mlade snage koje će u doglednoj budućnosti preuzeti čitav posao.

Svako izdanje prati i obiman zbornik, a nedavno ste predstavili zbornik radova s izlaganjima iz 2023. godine.

- Nastojimo redovito tiskati zbornike radova s naših skupova, kako bi sve ono što je na njima izloženo bilo i zapisano te tako ostalo kao trajno svjedočanstvo budućim generacijama. Sada je u pripremi 13. svezak, s temama koje su na Memorijalu bile predstavljene prošle godine. Ljubazno zahvaljujemo Istarskoj županiji i Općini Barban na financijskoj i ostaloj potpori, koja je postojala svih ovih godina.

Kako istraživači uspijevaju iz godine u godinu prikupiti i predstaviti toliko tema o Barbanu i Barbanštini?

- Istraživači su vrlo marljivi, Barbanština ih zanima, žele je proučavati s više aspekata, tako da uvijek pronađu neku novu temu. Ali, i o starim, već poznatim temama može se izlagati na različite načine, drukčijim pristupom.

Broj izlagača na našem skupu svih se ovih godina prosječno kretao između 14 i 17. S obzirom da se susret održava svake godine, smatram da je to prilično respektabilan broj. Nadamo se da će tako ostati i u idućim godinama.

Planovi za budućnost manifestacije?

- Namjera nam je i dalje održavati skup jednom godišnje, o obljetnici rođenja kanonika Stankovića ili blizu nje, te redovito tiskati pripadajući zbornik radova. I, dakako, želimo proširiti broj suradnika te posebice privući mlađe istraživače.

Komemorativni susreti

Vaš trenutni fokus rada?

- Nažalost, zbog neočekivane tatine smrti (prof. emeritus Miroslav Bertoša, op.a) moji radni prioriteti potpuno su promijenjeni. Posljednjih mjeseci bavio sam se uređivanjem Knjigograda, tatine velike knjižnice kojom ću se puno baviti i u budućnosti.

Osim uvođenja novih polica u postojeći prostor obiteljske kuće, te slaganja knjiga na nove police, valja pristupiti ponovnom slaganju dijela knjiga, a onda pronaći i knjižničare i ustanovu koja bi obavila katalogizaciju svih knjiga, časopisa i novina u Knjigogradu. Potom bi Knjigograd trebalo institucionalizirati jer je to jedini način da mu se osigura sigurna budućnost.

U planu je i prikupljanje materijala za pripremanje monografije o tati s izborom radova o najkarakterističnijim temama kojima se bavio, u zagrebačkoj ediciji Pisci hrvatske povijesti. Također bi se u dogledno vrijeme očevi osobni dnevnici pripremili za objavljivanje, vjerojatno u više svezaka.

Od njegove četiri nenapisane, odnosno nedovršene knjige, dvije su nažalost osuđene na to da nikad ne budu napisane niti tiskane, iako materijali o tim temama još uvijek stoje na podu. Od druge dvije, jedna bi možda mogla ugledati svjetlo dana, a druga se odnosi na zanimljivu temu buzetske prošlosti i njezino pripremanje već ste nedavno najavili. No, sve su ovo planovi za budućnost koji će trajati i sigurno se neće brzo ostvariti.

Također, idućih tjedana i mjeseci bavit ću se sudjelovanjem u organiziranju komemorativnih susreta o mojem pokojnom tati, kao i predstavljanja njegove posljednje knjige "Trošenje života. Gdje li je život što ga izgubih živeći", tiskane posthumno 2023. u Zagrebu.

Radio bih i na već više puta najavljenom sastavljanju monografije o najstarijim matičnim knjigama puljske katedralne Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, u suradnji s Državnim arhivom u Pazinu. Lijepi planovi uvijek postoje, ali – kako je tata uvijek govorio – "život je osuđen ostati nedovršen", što znači da je vremena za ostvarivanje svih planova uvijek premalo. Nažalost.

Povezane vijesti

• Barbanski obrtnički sajam posvećen ženskom poduzetništvu
• Za 3 kilometra nerazvrstanih cesta 1,5 milijuna kuna
• MEMORIJAL "PETRA STANKOVIĆA": Interdisciplinarno o brojnim barbanskim temama