HUiU GALERIJA

Otvorena izložba umjetnice Kristine Antolić "Gdje sam, kamo idem"

| Autor: Mladen Radić
(Foto HUiU)

(Foto HUiU)


U Galeriji Hrvatskog udruženja interdisciplinarnih umjetnika (HUiU) otvorena je izložba zagrebačke umjetnice Kristine Antolić "Gdje sam, kamo idem".

Ljudska egzistencija

Radi se o objektima od tekstila, punjenima silikonskim punilom i spužvom. Baza je većinom žutica koja je kao materijal jako podatna i prikladna za ove radove koji se, kako je primijetila Kristina Nefat iz HUiU-a, nadovezuju na temu introspekcije koja je bila prisutna i u prethodne dvije izložbe drugih autorica koje su se predstavile u ovom prostoru.

- Ovo je treća u nizu izložbi u ovom prostoru koja se bavi introspekcijom, radom na sebi ili pak strahom, promišljanjima o ljudskoj egzistenciji i u sva tri slučaja radi se o autoricama. Nekako su sve izložbe u biti tematski vezane uz osobu, uz introspekcije i strahove, uz neka promišljanja, stvarno gdje smo i gdje idemo, napomenula je Nefat i to povezala s aktualnom situacijom u svijetu zbog koje se nameće pitanje i gdje ćemo stići.

- Kristina Antolić, inspirirana Gauguinovom slikom "D’où Venons Nous/Que Sommes Nous/Où Allons Nous?" i kompleksnom simbolikom Dürerove "Melencolie I", traži odgovore prilagođene vremenu i okruženju u kojem živi. Ona stvara velike trodimenzionalna tekstilne objekte razvedenih jastučastih površina i raznih tekstura na koje otiskuje grafike ili ih oslikava akrilnom bojom.

Na ovoj izložbi, kroz umjetnički dijalog s Gauguinovim i Dürerovim djelima, otvara prostor za reinterpretaciju univerzalnih pitanja iz suvremene perspektive. Kao Gauguin propituje vječno pitanje smisla ljudskog životnog puta (od kolijevke do groba) ne zaboravljajući nas podsjetiti na nesigurnost i strahove suvremenog čovjeka, kao ni njegovu izraženu žudnju da bude prepoznat, autentičan.

Kristinin simbolizam, kao i njenih prethodnika, izražava bogatstvo namjerno zagonetnog (počesto i dvosmislenog) unutarnjeg svijeta vizija i emocija, pročitala je na otvorenju Nefat tekst koji je o izložbi napisala Elizabeta Wagner.

Kristina Antolić živi i radi u Zagrebu gdje je završila Likovnu akademiju na nastavničkom smjeru specijaliziravši se u grafici. U svojim novijim radovima spaja tehnike i medije poput otiskivanja, slikanja i šivanja, a izložba u Galeriji HUiU je njena deseta samostalna.

- Meni je malo teško govoriti zato se zapravo izražavam slikom i povremeno kada se pojavljuje taj tekst, on je rudimentaran, objasnila je Antolić. "On se zapravo svede na krnje rečenice kako bi se zapravo iz toga moglo iščitati i nekim osobnim iskustvima, ali svaki rad na izvjestan način otvara nove mogućnosti interpretacije.

Pretpostavljam da svatko tko pogleda bilo koji od ovih radova, da će iščitati na drugi način ove direktne poruke koje vas zapravo pozivaju na to da se postavite i da u sebi izrazite svoje mišljenje o tome, kaže Antolić koja napominje da su unatoč tome neki radovi možda malo indirektni jer se baziraju na određenoj simbolici.

Vrlo osobna priča

- Prepoznat ćemo motive, a moji omiljeni motivi su vezani ili uz renesansu, gdje sam se dosta bavila Pierom di Cosimom, ili volim tog Minotaura, koji je ovako jedan interesantan motiv, koji je i Picasso dosta obrađivao. S druge strane postoji i simbolika koja je nekako nastajala tijekom vremena, a uvjetovana je mojim planinarenjem, kaže Antolić koja priznaje da ne može funkcionirati ako jedno tjedno ne odradi neku planinsku pješačku rutu.

"Ovo je jedna vrlo osobna priča, ali mislim da svatko u ovome može naći nešto za sebe, u svojim interpretacijama, u svojim iščitavanjima i nadam se da će i neke druge ljude to potaknuti da i sami bilježe, da rade introspekcije koje mogu biti vezane uz tekst ili sliku ili fotografiju. To bi, recimo, bila moja poruka", objasnila je Antolić otvorivši izložbu koja se može razgledati do 14. ožujka.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter