Tatjana Šuput Raponja po zvanju je bila redateljica, a po zanimanju dramaturginja. Osnovnu školu završila je u Ljubljani, gimnaziju u Zagrebu, a Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu. Radila je kao redateljica i dramaturginja u dječjem kazalištu u Puli, a od 1993. imala je status slobodne umjetnice te se isključivo bavi pisanjem i dramaturškim radom.

Do sada joj je u kazalištima izvedeno više desetaka dramskih tekstova, a kao dramaturginja radila je na više od pedeset predstava. Između ostalog, objavila je knjigu dramskih tekstova pod naslovom „Poruka sa Asterona“.

Tatjana Šuput Raponja preminula je u Osijeku 29. studenog, a njen posljednji ispraćaj je danas, 5. prosinca u 13 sati u Krnici.

Kada bi se mogao mjeriti intenzitet intelektualnog i misaonog življenja punim plućima s guštom i radosno, neka vrsta kvocijenta uživanja u umu, mislim da bi rijetko tko nadmašio našu dragu Tatjanu Šuput Raponja. To nije fraza i to znaju svi koji su je poznavali. Opojnost uma, o kojoj je pisao Tin Ujević, to je živjela Tanja, a omiljena zabava su joj bile misaone i jezične akrobacije još od gimnazije poznate kao šuputizmi.
Bila je negdje na pola puta između filozofskog mizantropa i zaljubljenika u ljude. Tanjin front je bio sloboda bez granica, a iznad svega, jezik kao sloboda bez granica. Za nju je pisanje bilo inačica disanja. Živjela je povučeno, daleko od ljudi, njegujući zdrav intelekt nasuprot intelektualističkoj ispraznosti.

Pamtimo je i kao zaigranu, inteligentnu i duhovitu spisateljicu, koja često nije marila za ionako precijenjene društvene konvencije. Čitav život pisala je neumorno. Pod njenim imenom i pseudonimom Kordelije Paladin napisane su i izvedene brojne kazališne predstave. Njeni kazališni tekstovi bili su iskričavi, duhoviti, katkad urnebesno smiješni, ali nikad za jednokratnu upotrebu. Uvijek s filozofski ozbiljnom, univerzalnom porukom.
Imala je tu sreću i blagoslov u svojoj blizini desetljećima imati Roberta Raponju, a Robert je imao tu sreću i blagoslov u svojoj blizini imati Tatjanu. Njih dvoje su išli kroz život obogaćujući jedno drugo i emotivno i intelektualno i umjetnički. Bili su jedno drugome i nadahnuće i ogledalo. U očima svoga partnera imali su korektiv i čvrst oslonac, povezani bezrezervnom ljubavlju do posljednjeg dana.

I u danima bolesti, zadnjih mjeseci, Tatjanini bližnji imali su potrebu zapisivati njene duhovite i zapanjujuće lucidne rečenice, čak i kad je već bila na pola puta između vremenitosti i vječnosti.

Draga Tanja, napustila si nas prerano i nekako baš na brzinu. Hvala ti što si bila dio naših života i hvala ti na vedrini i neizbrisivim sjećanjima koje si nam ostavila u baštinu. Nedostajat će nam tvoj osmijeh, tvoje prijateljstvo, tvoja „dječja usta“ ili „što na umu to na drumu“. Nedostajat će nam tvoj, u najpozitivnijem smislu opaki smisao za humor, koji te nije napuštao ni u danima bolesti.

Osvrtat ćemo se, tražiti te, potom se oslanjati na sjećanja u kojima ćeš živjeti na novi način, na koji će se, oni koji te vole, tek trebati priviknuti.
Jedan mudri filozof jednom je rekao: Čovjek kao vremenito biće zna da tijek vremena sve donosi i sve odnosi, da vrijeme sve daruje i oduzima. I da možeš nekome pokazati ljubav i tako da ga pustiš“.

Putuj mirno draga Tanja!

Povezane vijesti

• U prometnoj nesreći poginuo srbijanski pjevač narodne glazbe ŠABAN ŠAULIĆ
• Glas Istre je Istra
• Napustio nas je doktor Leo Kovač: CIJENJENI PULJSKI LIJEČNIK I PRIJATELJ SVOJIH PACIJENATA