Napustio nas je doktor Leo Kovač: CIJENJENI PULJSKI LIJEČNIK I PRIJATELJ SVOJIH PACIJENATA

Dr. Leo Kovač radio je u Domu zdravlja u Puli

U noći sa subote na nedjelju, 9. lipnja 2019., nakon dugoga i teškoga bolovanja koje je dostojanstveno i stoički podnosio sve do samoga kraja, u Puli je preminuo cijenjeni doktor Leo Kovač, specijalist opće medicine i jedan od najpoznatijih puljskih liječnika.

Rodio se 21. listopada 1938. u Kaštel Sućurcu, u težačkoj kući, kao četvrto po redu dijete Ivana (1898.-1954.) i Matije (1905.-1992.) Kovač, obiteljskog nadimka Matelini. Uz njega, roditelji su odgojili i braću Andra i Joška te sestru Veselu. Osnovnu je školu pohađao u rodnome mjestu, a nakon završenoga gimnazijskoga školovanja 1957. upisao se na studij medicine u Zagrebu te ga 1963. priveo kraju postavši liječnik.

Još tijekom studija u Dalmaciji je upoznao Matildu (Vicu), rođ. Čizmić iz Zadvarja, s kojom se vjenčao 1961. u Splitu, gdje im se godinu dana kasnije rodila kći Leonida, danas poznata povjesničarka umjetnosti i sveučilišna profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Početkom 1964. uslijedio je doktorov dolazak u Pulu, gdje se 1966. rodio sin Ante.

Tijekom dugogodišnjega službovanja u Domu zdravlja u Puli, doktor Kovač stekao je u svojoj ordinaciji mnogo pacijenata – njihov se broj na kraju njegovoga radnoga vijeka popeo na 1.786! Svi su oni u svojem obiteljskom liječniku prepoznali vrsnoga stručnjaka koji je u postavljanju dijagnoza uvijek postupao "lege artis", uzimajući u obzir najgoru varijantu bolesti upravo zato da se ne bi dogodilo da nešto previdi na štetu pacijenta. A pacijentima se doista maksimalno posvećivao, obilazeći ih u kućnim posjetima po Puli i okolnim naseljima južne Istre, doslovno danju i noću, te pozorno provjeravajući njihovo zdravstveno stanje nakon utvrđivanja simptoma i propisivanja lijeka.

Osim što je bio kvalitetan stručnjak u svojem poslu, doktora Kovača pacijenti su cijenili i voljeli zbog još jednog važnog detalja. U njemu, naime, nisu našli samo profesionalnog liječnika, već i povjerljivu osobu s kojom su mogli, kada je to trebalo, popričati i o privatnim, životnim problemima koji su ih opterećivali. Za sve je njih doktor Kovač uvijek imao vremena i rado im je davao razne savjete, koliko god je to mogao. Nekima od njih vjerno je kao liječnik služio duže od 40 godina, sve do odlaska u mirovinu 1. travnja 2005.

Punih 17 godina predavao je u Medicinskoj školi u Puli, sudjelujući na taj način i u obrazovanju mladih kadrova pa su mnogi današnji puljski liječnici njegovi nekadašnji učenici.

Unatoč preseljenju iz Dalmacije, kojoj se u ljetnim mjesecima svake godine redovito vraćao, posjećujući majku i rodbinu (otac je preminuo još ranije), doktor Kovač ostao je do kraja života snažno vezan uz rodni kraj. Njegovi su pacijenti nedvojbeno zapazili da s posebnom pozornošću i ljubavlju njeguje stari dalmatinski govor, a često im je prepričavao i svoje dogodovštine iz mlađe životne dobi.

U kasnijim se godinama posvetio pisanju pripovijedaka na izvornoj kaštelanskoj čakavštini, zabilježivši i tako spasivši od zaborava mnoge važne detalje iz svojega djetinjstva, koji predstavljaju vrijedan doprinos poznavanju onodobne kaštelanske povijesti. U nekoliko su navrata na literarnom natječaju Gradske knjižnice Kaštela "Kaštelanske štorije" njegove priče pohvaljene i nagrađene, a potom i objavljene u pripadajućem zborniku radova. Mnoge su druge priče ostale, pak, trajno zabilježene u njegovoj osobnoj bilježnici, čekajući vrijeme da budu objelodanjene i tako predstavljene javnosti.

Još za radnoga vijeka doktor Kovač je sa suprugom početkom 90-ih nabavio poljoprivredno zemljište u okolici Ližnjana, gdje je ubrzo podignuo poljsku kućicu koju je potom 2006. dogradio i proširio te nazvao znakovitim imenom Vila Ridulli. U njoj su se s liječnikom i njegovom obitelji često družili mnogobrojni poznanici i pacijenti s kojima je prijateljevao. Bilo je zadivljujuće pogledati lijepo uređen vrt zasađen različitim kulturama, nastao kao plod pažljivog uzgajanja voćaka i povrća, čemu su se on i supruga posvećivali s velikom ljubavlju. Emotivnu vezanost uz Ližnjan pokazao je i 1996. nastupom na znanstveno-stručnom skupu "Ližnjan i okolica od prapovijesti do danas", na kojem je govorio o seoskim matičnim knjigama umrlih (1682.-1948.), s posebnim osvrtom na u njima zabilježene bolesti, o čemu je u kasnije objavljenom zborniku radova sastavio poseban članak.

Svoje posljednje počivalište doktor Kovač naći će iznad rodnoga Kaštel Sućurca, na mjesnome groblju Gospe od Hladi, u staroj obiteljskoj grobnici pokraj supruge Matilde.