Predstava "Dok nas smrt ne razdvoji", nastala prema autobiografski nadahnutom tekstu neprežaljene Mire Furlan i u režiji Mikija Manojlovića, odigrana je prošle subote pred prepunim gledalištem Istarskog narodnog kazališta.

Nepravda

Publika, stisnuta emocijama do suza, disala je u ritmu predstave, a u završnici – disala je i plakala zajedno s glumcima. Dvorana je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a zrak zgusnut tišinom, tugom te izgovorenim i neizgovorenim istinama.

Iako predstava nosi snagu velikih kazališnih imena, nije spektakl u uobičajenom smislu – nema pompe, nema teatralnosti. Ono što se događa na sceni jest kazalište koje boli, kazalište koje dira do kosti. "Dok nas smrt ne razdvoji" prikaz je života koji se ne boji patnje i banalnosti, već ih suočava s publikom bez ustručavanja i uljepšavanja.

Radnja prati zagrebačko-židovsku obitelj intelektualaca čiji su stariji članovi preživjeli najgore užase 20. stoljeća – naciste i ustaše – dok posebno teško podnose nepravdu "naših", prisjećajući se političkih hapšenja neistomišljenika kasnih 40-ih: "Lako je kad te drugi mrze, s njima barem znaš na čemu si, ali naši…" No ono što ih satire u sadašnjosti nije politička represija, nego bolest, starost i nemogućnost da se pomire s prošlošću i samima sobom.

(Radionica integracije)

U fokusu su Ljubić (Jasna Đuričić) i njezina posvojena kći Blanka (Anita Mančić), dvije žene prikovane za krevet. Njihov mikrokozmos ispunjen je gorčinom, bolom i beskonačnim prepričavanjem prošlosti. Unatoč težini sadržaja, upravo u toj klaustrofobiji dolazi do izražaja vještina dviju glumica koje na scenu donose likove koji nisu nimalo laki – ni za igranje, ni za gledanje – ali su u svakom trenutku istiniti.

Anita Mančić i Jasna Đuričić usklađenošću, unutarnjom snagom i preciznošću glumačke igre uspijevaju ostvariti nešto iznimno teško: učiniti da publika suosjeća s likovima koji se čine toksičnima, ogorčenima, pa i patetičnima. Upravo tu leži snaga predstave – u prihvaćanju neugodnog, u suočavanju s onim što često potiskujemo. Upravo tu leži snaga predstave koja odiše opipljivom atmosferom autentičnosti.

Život koji gledamo nije uzbudljiv, ni junački, ni tragičan u epskom smislu – to je svakodnevica bez izlaza, bez otpora, bez nade. I upravo u tome leži njegova istinitost.

Između Blanke i njenog muža Martina (Miki Manojlović) koji na momente stoički, a na momente burno podnosi atmosferu neminovnih smrti, u kuhinji i na rubu spavaće sobe, odvija se sukob koji ne proizlazi iz velikih i realnih prijepora - primjetit ćemo kako unatoč optužbama za nevjeru Martin ipak spava svaku večer kod kuće, nego iz duboko ukorijenjene nemoći da se živi zajedno, a da se ne mrzi.

(Radionica integracije)

Treći generacijski sloj u predstavu unosi Blankina kći Mina (Jovana Gavrilović), mlada studentica glume koja na Akademiji priprema ulogu iz Čehovljeva "Ujaka Vanje". Gavrilović u ulozi Mine donosi korektnu interpretaciju, no u odnosu na snagu i dubinu ostalih likova, njezina izvedba povremeno ostaje emocionalno plitka.

Manojlovićeva režija je decentna, promišljena i gotovo nevidljiva – ne pokušava dominirati tekstom, već ga pažljivo otvara, poštujući njegovu intimnu dimenziju.

Time "Dok nas smrt ne razdvoji" postaje djelo u kojem se tekst, režija i gluma preklapaju u zajedničku emociju. U završnici, sve se to pretače u tišinu. Ne kazališnu tišinu, već onu drugu – onu koja pada kao zavjesa na spoznaju da nas od sudbine likova ne dijeli mnogo.

Predanost kazalištu

Predstava se izvodi još od 2013. godine i s razlogom je preživjela desetljeće na repertoarima. Imati imena poput Furlan, Manojlović, Đuričić i Mančić nije samo jamstvo kvalitete – to je potvrda predanosti kazalištu koje ne traži aplauz. Komad ne nudi rješenja, ne pruža utjehu. Ne pokušava popraviti svijet – samo ga ogoliti do kosti. I upravo u toj boli leži njegova ljepota.

Možda najveći uspjeh ove predstave nije u glumi, ni u tekstu, ni u režiji, već u činjenici da nakon nje – ostaje tišina. Ne ona nelagodna, nego ona koja se javi kad prepoznamo istinu. Istinu o sebi, o drugima, o životu koji je često sve samo ne spektakularan. O životu koji se sastoji od pokušaja da izdržimo jedni druge i izdržimo sami sebe – sve dok nas smrt ne razdvoji.

Povezane vijesti

• Miki Manojlović zbog bolesti otkazao Pulu
• PREMINULA VELIKA GLUMICA MIRA FURLAN: Zaraženi komarac prenio joj je virus Zapadnog Nila
• Sjajne opservacije Mire Furlan u jednom od posljednjih intervjua: "Svakom nacionalistu s ovih i drugih prostora preporučujem da napravi DNK test"