Brojnu je publiku okupilo i drugo od dva dijela događanja "O bella ciao", u organizaciji Udruge Ipsilon i Zajednice Talijana Pula, što je u biti osvrt na fenomen pjesme opjevane na gotovo svim jezicima svijeta. 

U petak navečer u Zajednici Talijana predstavljen je sjajan dokumentarni film o pjesmi "Bella ciao" autorice Giulie Giapponesi, koja se i obratila pulskoj publici video-porukom. 

U zanimljivom filmu u trajanju nešto dužem od 90 minuta, prikazane su razne interpretacije toga fenomena, te pjesme koja je puno više od obične pjesme, uz razna objašnjenja, otvarajući još dodatna nova pitanja, i bez jedinstvenog odgovora o porijeklu te pjesme. 

Carlo, 1973. godište, profesor književnosti ističe u filmu da je počeo proučavati ovu pjesmu jer ju je čuo od učitelja iz osnovne škole, te kazao je da je to ''talijanska pjesma, u biti međunarodna pjesma koja lako putuje''. Sveučilišni profesor iz Milana veli pak da se ova pjesma pjeva svugdje te da neki mladi putem te pjesme doživljavaju romantičnu viziju antifašizma. Jedan barba, u trenutku snimanja filma 93-godišnjak, kazao je da je to puno više od pjesme, te da nije htio da ga se zove partizanom, nego pobunjenikom. Hazal, 1988. godište, iz kurdske zajednice kazivala je o vlastitoj percepciji ove pjesme, a stariji se čovjek u tu pjesmu zaljubio kada je čuo kako pjeva Yves Montand. 

Razni svjedoci isticali su da se pjesma pedesetih godina nije spominjala, a 60-ih počinje njezina revitalizacija, neki su govorili da nije prisutna u antologijama antiratnih pjesama, drugi ističu da nije poznat autor teksta, kao niti glazbe te da postoje razne inačice. Jedan je istraživač našao i neku sličnu verziju, što se glazbe tiče iz 1919. i misli da porijeklo nije europsko, ali da je nekako pjesma došla do Europe. Potom je jedna svjedokinja kazala da se, kada je prvi put čula tu pjesmu, zaljubila u predivnog partizana koji je potom postao njezin muž, te da je tada verzija bila u ženskom rodu.   

Nakon projekcije filma na tu su temu iz različitih rakursa misli razmjenjivali pisac Dragan Velikić, etnomuzikolog i glazbenik Dario Marušić i sociolog Krešimir Krolo, kao i glumac Igor Galo, a povjesničarka umjetnosti Paola Orlić je moderirala. 

Marušić je naveo da se primjerice za pjesmu ''Bandiera rossa'' zna o nastanku, dok je ''Bella ciao'' doživljena kao tradicijska pjesma, a javnost percipira tradiciju kao baštinu. Istaknuo je fenomene putujućih stihova i putujuće melodije, govorio o raznim inačicama te ljubavne pjesme, odnosno pjesme otpora. 

Krolo se osvrnuo na činjenicu da je bilo zanimljivo poslušati što ta pjesma znači ljudima, da je to pjesma antifašizma te konstatirao je kako ljudi često pogrešno vežu tu pjesmu za neki sistem i samim time ono što je bilo prije ne valja. 

Dragan Velikić pohvalio je film o toj pjesmi, definirajući ga izuzetnim, a istaknuo je i činjenicu da svaka generacija doživi fašizam na neki način i da to uvijek ulazi na mala vrata. Paoli Orlić literarni uzor po pitanju koji je vezan uz tu pjesmu i tematiku je Daša Drndić, koja je ispraćena na posljednji počinak uz note te pjesme, a Velikiću je to Danilo Kiš. 

Glumac Igor Galo iznio je vrlo sugestivno neka svoja osobna sjećanja na tu pjesmu, na snimanje filma, kada su Živojinović i Dvornik to pjevali, potom na kinesku varijantu, zaradivši aplauze publike u sali.  

Povezane vijesti

• Praizvedba jedne do sada nepoznate Smaregline skladbe
• Kultura Vižinade nezamisliva je bez Zajednice Talijana
• Održan prvi dio manifestacije "O bella ciao"