Hrvatsko društvo dramskih umjetnika i ove godine obilježava Svjetski dan kazališta, danas, 27. ožujka, a tradicionalnu hrvatsku poruku ove godine napisao je ugledni hrvatski redatelj i sveučilišni profesor Želimir Mesarić.

- U ovo čehovljansko bezvremenje, "Totus mundus in maligno positus est - Sav svijet leži u zlu". (1.1v.5,19.). Strašni potresi, jezivi ratovi. Ako prirodu ne možemo ukrotiti, ljudsku destruktivnost valjda možemo, no pitanje je ima li nas dovoljno u tim spasilačkim redovima. "Ovaj krasan planet živi svojim načinom, svojom sudbinom. Za sve smo krivi samo mi", kaže mnsg. Mate Uzinić.

Ovu poruku pišem o pedesetoj obljetnici mojeg umjetničkog rada ili "hoda po mukah". Ne osvrćem se gnjevno nego s ugodom, ali željan upozoravati na stvari koje bi trebale i mogle voditi boljitku.

Umberto Eco briljantno konstatira: "Društvene mreže daju pravo riječi legijama imbecila koji su ranije govorili samo u birtijama nakon čaše vina, bez štete za zajednicu. Odmah bi bili ušutkani, dok sada imaju ista prava na riječ kao neki nobelovac."

Čuvajmo Pisce i glumce, jer pisci su Riječ, a glumci Govor. Pisci svjedoče, uočavaju, upozoravaju, komentiraju, a glumci govore, prikazuju, oponašaju, udahnjuju dušu napisanom.

Ako je "cijeli svijet pozornica", onda se sav taj svijet sublimira na teatarskoj pozornici. "Totus mundus agit histrionem - Cijeli svijet glumi glumca", natpis je na zgradi engleskog renesansnog kazališta Globe. Pod nazivom metafora glume E. R. Curtius podcrtava putanju što vodi još od antike i Platona, koji u Zakonima živa stvorenja naziva marionetama božanskog podrijetla - "bilo da su ih bogovi izradili kao svoju igračku ili da su ih stvorili u ma kakvoj ozbiljnoj namjeri".

Čuvajmo sveto mjesto pozornicu. Ne dopustimo lažnim trgovcima kojekakvih ideologija, agentima provokatorima, muljatorima i opsjenarima sumnjivih vrijednosti, lažnim   moralistima, zasljepljenim aktivistima, polutalentima, slatkorječivim varalicama svih boja i zastava da brljaju po Talijinom svetištu.

Veliki hrvatski kazališni redatelj i pedagog Kosta Spaić, čiju smo stotu godišnjicu rođenja nedavno preskromno obilježili, jedan od nasljednika dr. Branka Gavelle - velikana hrvatskog glumišta, učio nas je da u teatru itekako treba misliti i promišljati politički, ali nikako politikantski, plakatno.

I da završim riječima jednog mudraca: "Što je na kraju srijede? Četvrtak, A što je na kraju četvrtka? Petak. Na kraju svih krajeva?

Uvijek je jedan novi početak. Krajevi se potroše, počeci uvijek traju. Početak - eto što je na kraju", poručuje između ostalo Mesarić.

Povezane vijesti

• Kazalište može reći sve
• Marija Crnobori me naučila istarskoj čakavici
• SVJETSKI DAN KAZALIŠTA: Biti glumac, znači biti dobrovoljni polaznik jedne škole koja se zove kazalište