oduševljena pulom
Karizmatična književnica gošća 28. Sajma knjige u Istri: Nije lako biti književnica u Nigeriji
Nigerija je zemlja, između ostalog, i neriješenih nacionalnih sukoba i posljedica bolnog građanskog rata od prije pedesetak godina, gdje se i žene, kolikogod to sada postupno išlo na bolje, i dalje moraju opravdavati za svaki slobodan izbor. No, "Portret za Dar-Mar" nije knjiga isključivo o životu u Nigeriji. Pišem u biti o kulturi, u širem smislu u toj zemlji. Ne ulazim u politiku, kazala je Kasimma
Kasimma (Snimio Duško Marušić Čiči)
Vrlo karizmatična, energična i puna entuzijazma. Najkraći je prvi dojam koji prati književnicu Kasimmu, gošću 28. Sa(n)jma knjige u Istri koja dolazi iz daleke Nigerije, a živi u SAD-u. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost Wole Soyinka Kasimmu smatra jednim od najzanimljivijih glasova suvremene nigerijske proze.
Zbirka priča nigerijske spisateljice Kasimme "Portret za Dar-Mar" prikazuje život u začudnoj svevremenskoj perspektivi koja suprotstavlja povijesnu tradiciju, mitologiju i običaje nigerijskog naroda Ibo uz sliku suvremene Nigerije, ''najmnogoljudnije afričke zemlje koju je već minula panika postkolonijalnog pustošenja prirodnih resursa i ponižavanja, te je zapala u duboku ekonomsku i političku depresiju''.
- Bila sam iznimno radosna što je izdavač Sandorf preveo moju zbirku priča "Portret za Dar-Mar", a potom i oduševljena pozivom iz organizacije ovog divnog festivala knjiga da predstavim ovdje svoju zbirku priča. Prvi put sam u Hrvatskoj, te dakako i prvi put u Puli. Obišla sam nešto grad i fascinirana sam kako imate predivne spomenike kulture. To je iznimna važnost i vrijednost, kod nas su spomenici kulture stari svega par stotina godina, a ovdje imate vrijedne spomenike koji imaju 2.000 godina, to je nevjerojatno bogatstvo. Arena, Augustov hram, Dvojna vrata, predivno je. A i hrana, toliko različita od nigerijske, a i američke. Probala sam vašu tipičnu paštu, a i janjetinu, silno mi se svidjelo, u Nigeriji je hrana izrazito pikantna i začinjena, kazala je ova simpatična mlada spisateljica u razgovoru za naš list.
Kasimma potječe iz Achine u Igbolandu u Nigeriji. Pohađala je radionice kreativnog pisanja na kojima su podučavali uvaženi mentori te je sudjelovala u rezidencijama pisaca diljem Afrike, Azije i Europe. Njezini su se radovi pojavljivali u brojnim književnim časopisima. Prvu zbirku priča "All Shades of Iberibe" objavila je 2021. godine, kada je i započela rad na doktoratu iz zapadnoafričke književnosti na Sveučilištu u Lexingtonu u SAD-u. Uz doktorat, dovršava i svoj prvi roman.
- Nije lako biti književnica u Nigeriji, to je zemlja, između ostalog i neriješenih nacionalnih sukoba i posljedica bolnog građanskog rata od prije pedesetak godina, gdje se i žene, kolikogod to sada postupno išlo na bolje, i dalje moraju opravdavati za svaki slobodan izbor. No, ovo nije knjiga isključivo o životu u Nigeriji. Dakako, tu je prikazan život u toj zemlji, to je knjiga o različitim protagonistima. Pišem u biti o kulturi, u širem smislu u toj zemlji. Ne ulazim u politiku, kazala je Kasimma koja govori sasvim posebnu inačicu engleskog, te na naš upit koristi li u Americi, gdje živi american english, odgovara da ne, da i dalje koristi 'svoj' engleski, kako ga je naučila u Nigeriji.
- U Americi predajem kreativno pisanje, i to mi je iznimno zanimljivo, a istovremeno dovršavam svoj prvi roman, kao i doktorat. Ambijent je kreativan i volim podučavati, ali i učiti od drugih ljudi sličnih afiniteta prema jeziku, kulturi i takvim temama. Inače, obrazovanje u Nigeriji je dobro, ima tu sjajnih škola i fakulteta, no problemi su česti štrajkovi profesora zbog niskih plaća, ti pregovori nikako da krenu, odnosno krenu i stanu, a nedostaje i didaktičkog materijala, no škole po sebi nisu loše. U Nigeriji, kao uostalom i u cijelom svijetu, ima puno jako bogatih, a i siromašnih, baš jako siromašnih, te dakako, tu je i srednja klasa. Zbog svega što se dešavalo u ovoj zemlji kroz godine, taj jaz je vidljiv. No, Nigerijci su uglavnom vrlo brzi u svemu, zato mi život u Americi nije, po pitanju brzine življenja i tempa, velika promjena. No, razlike između moje zemlje i Amerike su vrlo velike. Jezik mi nije bio problem, ali u Nigeriji je s jezicima dosta problema što se tiče sporazumijevanja pa se tada koristi engleski jezik, ima nekoliko stotina jezika, govora, to nisu dijalekti, nego baš jezici i vrlo često jedni ne razumijemo druge, neke jezike ponešto razumijem, ali ne znam govoriti. Zato ima i puno engleskih knjiga i udžbenika, da bi se prevladao taj jazz, ističe Kasimma.
Što se samoga pisanja tiče, navodi da je, dakako, potrebno imati talent, ali je isto tako potrebna i vježba. Veli i da se sada nigerijski autori sve više prevode te da ima sve više mladih književnika, a i književnica, što svakako vrlo raduje.
Za njezinu knjigu, u izdanju Sandorfa, zapisano je da "Kasimma moćno, suvereno i originalno gradi svaku priču posežući za žargonom nigerijske ulice, običnih ljudi i uplašenih i zbunjenih mladih žena i muškaraca koji prirodno streme ljubavi i povjerenju, a zauzvrat dobivaju mržnju i razočaranje. Zbirka predstavlja oštricu suvremene zapadnoafričke proze, koja zasijeca duboko u registre nesvjesnog i aludira kako na neuralgične točke ljudskog karaktera tako i na istaknute kote na karti jezika koje pokušavamo dosegnuti u svakom pokušaju da komuniciramo. Kasimmine nas priče bez napora uvlače u mračne, zavodljive i očaravajuće prostore u kojima se dodiruju mistične nigerijske tradicije i naša nadasve neobična suvremenost".
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
