SAJAM KNJIGE U ISTRI PULI:
JENNY ERPENBECK, UGLEDNA NJEMAČKA KNJIŽEVNICA PREDSTAVILA ROMAN "NEPRAVILNI GLAGOLI": Pisci ne pišu po narudžbi
Pišem o stvarima koje su mi zanimljive, ali zanimljiva mi je veza između politike i individualnih osobina. Počinjem pisati kada me neka tema zainteresira, pa ako je meni nešto zanimljivo onda postoje i drugi kojima bi to moglo biti zanimljivo, kaže Jenny Erpenbeck
Znamenita njemačka književnica Jenny Erpenbeck gošća je 25. Sajma knjige u Istri. Dok je preksinoć u programu "Otok-geto-azil" predstavila svoj roman "Nepravilni glagoli", jučer je bila gošća "Doručka s autorom".
Ravnodušnost koja šokira
Predstavljajući roman "Nepravilni glagoli" voditeljica programa Paola Orlić u uvodu je podsjetila na nedavni izgon nigerijskih studenata iz Hrvatske pod optužbom da su azilanti. Naime, "Nepravilni glagoli" bave se temom izbjeglica koje dolaze u Njemačku. Ta je tema Erpenbeck zaintrigirala jer je i u obitelji imala prebjege, ljude koji su se u jednom trenutku morali spakirati i pobjeći. Godine 2013. potonuo je brod na kojem su se nalazile stotine izbjeglica, no Njemačka ih nije mogla primiti te je takva ravnodušnost Erpenbeck šokirala nakon čega je shvatila da se ljudski život drugačije vrednuje ako se radi o Europljaninu ili izbjeglici.
Erpenbeck je odrasla u Istočnom Berlinu, u ulici koju je presijecao Berlinski zid, a kada je on srušen, odjednom su se iz socijalizma našli u kapitalizmu što je za njih bio šok, pa je to nesnalaženje srodno s osjećajem nesnalaženja kojeg danas osjećaju izbjeglice iz Afrike i Azije.
Glavni lik romana je Richard, umirovljeni profesor klasične filologije koji živi "u svojoj glavi", odsječen od stvarnosti, ali i empatije i odgovornosti. Bavi se sobom dok ne upozna izbjeglice, mlade muškarce koje sustav odbija. Kada profesor kreće istraživati o izbjeglicama, kada pokuša doznati nešto o njima, oni koriste svoju zatvorenost kao jedino što im je nakon dugog i teškog puta preostalo, gdje mogu pokazati moć. Erpenbeck je krenula od pitanja što se događa kada izgubimo identitet i ono što nas je stvorilo, a tu su i nematerijalne stvari koje ljudi ne mogu ponijeti na put, ali ih nose u sebi. Na kraju priče profesor doživljava obrat kojim motivira cijelu zajednicu.
Nostalgija desnice i ljevice
O knjizi je govorio i prevoditelj Andy Jelčić, dok je autoričine riječi na predstavljanju i iduće jutro u kavani prevodila Ines Meštrović. Na "Doručku s autorom" razgovor je vodio Aljoša Pužar kojeg je prvo zanimalo kako da to Erpenbeck nije završila kao operna redateljica, s obzirom da je to po struci.
- Dugo vremena nastojala sam ne postati spisateljica, kazala je Erpenbeck u čijoj je obitelji bilo puno pisaca te je ona htjela ići svojim putem. Govorila je i o nostalgiji desnice i ljevice za prošlim vremenima, iako ta nostalgija proizlazi iz različitih razloga te napominje da se desnica ponovo vraća u Berlin. "Čini mi se da ništa nismo naučili iz prošlosti", rezignirano je konstatirala.
Pužar ju je upitao koja je u svemu tome uloga književnosti?
- Pisci ne pišu po narudžbi. Pišem o stvarima koje su mi zanimljive, ali zanimljiva mi je veza između politike i individualnih osobina. Počinjem pisati kada me neka tema zainteresira, pa ako je meni nešto zanimljivo onda postoje i drugi kojima bi to moglo biti zanimljivo, kaže Erpenbeck. Zanimljiva je njena primjedba da joj na predstavljanju "Nepravilnih glagola" koji govore o afričkim migrantima nikada nisu bili neonacisti jer bi voljela s njima popričati o tome.
- Da se borite protiv nekoga, morate poznavati njegovu taktiku kako bi se borili na istoj razini, smatra Erpenbeck koja očekuje i da prelazak na neko bolje društvo neće biti miran i miroljubiv.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
