Doru, ris koji je iz Rumunjske stigao u Gorski kotar, možda bi se mogao uskoro sresti sa svojim »sunarodnjakom« koji se zove Goru i, nakon privikavanja na prirodu u Loškom potoku, lokaciji u Sloveniji, pušten je na slobodu u šumama ponad Kočevja.

Mogućnost da se Doru i Goru susretnu je velika jer je Loški potok svega 30 kilometara zračne linije udaljen od livade Lazac, na kojoj je u slobodu otrčao Doru. No, nimalo nije sigurno da će taj susret, dođe li do njega, biti prijateljski.

Naime, oba risa su mužjaci, oba traže svoj prostor i svoje ženke pa to što su oba »rumunji« neće značiti baš previše kad je riječ o miroljubivosti.

Doru, novi stanovnik goranskih šuma, mladi je četverogodišnji rumunjski ris iz Karpatskog je gorja dopremljen u Dinaride kao prvi od ukupno 14 karapatskih risova koji bi tijekom narednih pet godina trebali biti ispušteni u šume Hrvatske i Slovenije i to na potezu od Like pa do slovenskog dijela Alpi.

Cilj te introdukcije je jačanje genetskog materijala postojeće populacije risa koja je ozbiljno ugrožena, posebno u Sloveniji gdje trenutačno živi tek dvadesetak risova, dok se njihov broj u Hrvatskoj kreće u rasponu od 40 do 60 jedinki.

Najveći dio tih hrvatskih risova nalazi se na prostoru Gorskog kotara, zbog čega je Doru u svoju novu životnu sredinu i pušten upravo podno Risnjaka, točno na livadi na kojoj je pred 46 godina učinjeno isto sa tadašnjih desetak rumunjskih risova.

Ta je introdukcija risa bila uspješna pa se stručnjaci nadaju da će tako biti i sa ovim novim pokušajem koji se odvija u okviru međunarodnog projekta LIFE Lynx u kojem sudjeluje 11 partnera iz 5 zemalja – Hrvatske, Slovenije, Italije, Rumunjske i Slovačke, a partnerske organizacije su različitog karaktera – fakulteti, udruge, državne institucije te Lovački savez Slovenije.

Doru je u prirodu pušten s telemetrijskom ogrlicom na vratu zahvaljujući kojoj je moguće u velikoj mjeri pratiti njegovo kretanje, a što se s njim događalo tijekom prvog tjedna života u Hrvatskoj, rekao nam je dr. Vedran Sljepčević.

- GPS telemetrijska ogrlica na njegovom vratu mase je nešto manje od 300 grama i na nju se već dobro priviknuo u karanteni. Ogrlica je tako programirana da preko mobilne mreže šalje podatke o njegovom kretanju pa smo do sada ustanovili kako je od ispuštanja Doru »poslao« dvije lokacije u blizini Schlosserovog doma u Nacionalnom parku Risnjak, dakle na samom vrhu Risnjaka do kojeg je u svom istraživanju došao vrlo brzo. Nakon toga nismo dobili nove podatke, što znači da se najvjerojatnije nalazi na području sa slabom pokrivenošću mobilnim signalom kojih u Gorskom kotaru ne nedostaje. S pristizanjem novih podataka, stizat će i vrijedne informacije o njegovom kretanju – očekujemo da će u početku proći dosta veliku udaljenost, kako radi boljeg upoznavanja novog staništa, tako i kontakta s drugim risovima te naravno, zbog potrage za plijenom. Analizirajući lokacije koje nam pošalje ogrlica, lako ćemo ustanoviti je li Doru ulovio neki krupni plijen poput srne. Naime, kad uhvati takav plijen, ris se zadržava neko vrijeme u blizini tog plijena kojim se hrani. U tome ga nećemo ometati, ali ako se pruži prilika da se prišuljamo i postavimo kameru, to ćemo i učiniti kako bismo ga bez ometanja snimili i pratili njegovo ponašanje i privikavanje na život u novom okruženju. Kad je riječ o njegovoj za nas glavnoj aktivnosti, a to je parenje s ženkama na ovom području, ne očekujemo da će se ove godine već pariti, što i nije loše jer mu to daje dovoljno vremena za istraživanje naših šuma i pronalaženje teritorija koji mu odgovara. Kako na većem dijelu goranskih šuma već postoje uspostavljeni teritoriji odraslih mužjaka, izgledno je da će se Doru morati i malo potruditi i osvojiti svoje područje, što nije uvijek ni lako, ni bezazleno jer su drugi mužjaci agresivni i opasni. U idealnom scenariju, zauzet će teritorij na kojem obitavaju 2 do 3 ženke s kojima će se pariti krajem iduće zime, tako da bismo njegove gene u novoj generaciji goranskih risova mogli zabilježiti već iduću jesen ili zimu i to iz prikupljenih neinvazivnih uzoraka dlake, izmeta i mokraće risića s njegovog teritorija - rekao je dr. Sljepčević dodavši kako, naravno, isti postupak praćenja telemetrijskom ogrlicom očekuje i ostale risove koji stignu u Hrvatsku i Sloveniju.

- Kako bismo bili sigurni u učinkovitost ove akcije i stvarni doprinos jačanju populacije, svi risovi koji budu pušteni u šume Hrvatske i Slovenije bit će označeni telemetrijskim ogrlicama pomoću kojih će znanstvenici pratiti njihovo kretanje te utvrđivati uspješnost širenja novih gena u populaciji. Zato je ključno da Doru ustanovi teritorij i pronađe ženke s kojima će se pariti. Kako se radi o risu koji je u naponu snage, ne sumnjamo da će ispuniti naša očekivanja. Isto to očekujemo i od ostalih risova koji će biti u tijeku narednih pet godina ispušteni u prirodu - najavio je dr. Vedran Sljepčević.

Povezane vijesti

• Ugostitelji u Gorskom kotaru tražit će da rade i unutra. Imaju vrlo logičan razlog za to. Može li se to primijeniti i u Istri?
• Centar za velike zvijeri u Staroj Sušici posvećen vuku, medvjedu i risu
• Slavni Guardian svrstao Risnjak među pet najparkova u Europi! "Nismo ni znali da su nas posjetili"