"Slani mrak" nosi podnaslov "Bilješke s otoka" i predstavlja neku vrst svjedočanstava i fragmenata. Prva ideja je bila da to napravi potpuno u dokumentarnom stilu
S književne večeri u Rojcu (Foto: Facebook)
U Dnevnom boravku Rojca preksinoć je u sklopu "Književne večeri u Dnevnom", a koja se održava u sklopu projekta R.O.J.C.: Razvijamo-Omogućavamo-Jačamo-Cijenimo, gostovala mlada književnica Lora Tomaš, koja je predstavila roman "Slani mrak" (Hena com, 2020.) koji se natjecao za više nagrada, a s autoricom je o njenom radu popričala Tajana Ilić.
"Slani mrak" nosi podnaslov "Bilješke s otoka" i predstavlja neku vrst svjedočanstava i fragmenata. Prva ideja je bila da to napravi potpuno u dokumentarnom stilu, ali nakon dva tjedna istraživanja na prvom otoku, shvatila je da to neće moći tako napraviti pa je ljudima s kojima je pričala rekla da će njihova imena promijeniti i priče preoblikovati. Ljudi su bili spremni pričati o svemu i svačemu, a nadogradnja fikcijom dala je slobodu autorici.
- To je dokumentarno djelo, ali uvijek sam i davala do znanja da je to moje autorsko djelo, napominje Tomaš koja je diplomirala indologiju i anglistiku te magistrirala rodne studije, putovala je po Nepalu i južnoj Aziji, odnosno Indiji, gdje je pisala reportaže i književnu kritiku za tamošnje publikacije, a sada se u Zagrebu bavi književnim prevođenjem i podučavanjem jezika.
Posjetila je više od 20 otoka, istraživanje je trajalo četiri godine, iz Zagreba bi odlazila na otoke i jedino joj je, priznaje, bilo iscrpljujuće slušati nekog tko želi četiri sata pričati o svom životu. Kada bi došla na otok, znali su je pitati što tu radi, gdje joj je suprug, ali su je jako brzo prihvatili. Svega jedna ili dvije osobe nisu htjeli pričati s njom u te četiri godine istraživanja.
Nakon sveg toga opsežnog posla dosta toga je morala i izbaciti iz konačne verzije, zato što bi ti ljudi bili previše prepoznatljivi i točno bi se znalo o kome radi. Ipak, nakon objavljivanja knjige dobila je pozitivne reakcije od sugovornika s kojima je najviše komunicirala, s tim što bi u priči više likova iz stvarnosti spojila u jedan lik.
- Nisam s otoka, to je sasvim drukčiji svijet od kopnene Dalmacije, žene su drukčije, one su dosta ostale same, ili se nikada nisu udavale ili su ostale udovice, same bi ribarile, bile bi vrlo samostalne, ispričala je Tomaš koja je htjela uloviti tu emotivnu izoliranost i proces dezintegracije jer, kako je zaključila, to je svijet koji nestaje, a dosta osoba koje je intervjuirala je u međuvremenu umrlo.
Prije je pisala kritike i recenzije i sada je prvi put s druge strane, a preferira kratke forme, iako voli i dobar roman. Neke je kritike pogađaju, ali neke je znala prihvatiti iako se ne slaže sa stavovima u njoj. Jedan je od komentara na "Slani mrak" je bio da je knjiga opscena odnosno da su ona i otočani opsceni, no shvatila je da je kritičar to napisao iz dobre namjere premda nije shvatio da hrvatski otok nije otok "s kravatom i košuljom", kako kaže Tomaš koja je u knjizi dotakla u strunu religijskih osjećaja i mentaliteta. Kako se radnja u "Slanom mraku" događa na veliki petak i ima religijskih referenci pa se spominju i psovke koje otočani koriste, a vezane su za religiju.