Katarina Radetić (Snimio Manuel Angelini)
Slikovnica je žanr dječje književnosti par excellence, namijenjen djeci, kako vele pedagozi, do osme godine života. Ona likovnim i jezičnim načinom predstavlja stvarnost jer to nije čista književna vrsta, već kombinacija slikovnog i književnog izraza. Slika nije ilustracija teksta, već je slikovnica sličnija filmu.
U načelu je slikovnica kratka, što se tiče same duljine teksta i broja stranica, a po doživljaju i namjeni umjetnička ili poučna. Poučna je utoliko što pomaže upoznavanju okoline, biljnog ili životinjskoga svijeta, a umjetnička jer teži doživljaju tog svijeta. Takva vrsta knjige govori slikom i riječju, a traži srodnost i suradnju dvaju umjetnika: ilustratora i pisca. Postoje i primjeri da to čini jedna osoba. Ona u biti nastaje kao scenarij, budući da ima na raspolaganju dva sredstva izražavanja: riječi i sliku, a potrebna je i itekako korisna djeci.
Među brojnim autorima u Istri koji stvaraju za djecu, tu je i Katarina Radetić, poznatija kao prva booktuberica ne samo u Istri, već i među prvima u cijeloj Hrvatskoj. Nedavno je objavila knjigu "Mala Lucija, velika hrabrost", čiji je glavni lik djevojčica Lucija, koja je puna strahova, no, međutim, ne želi nikome priznati te strahove. Ti je strahovi muče i htjela bi da oni odjednom netragom nestanu. U svemu tome će joj pomoći, navodno, čarobna gumica koju je slučajno pronašla.
Tako Lucija kreće u proces brisanja, a ne shvaća da radi sebi veliku štetu te da na taj način briše važne stvari s našeg planeta. Tada shvati da je jedini način da se suoči s tim strahovima ispravan način da ih pobijedi.
Lik se u dječjoj književnosti može karakterološki predstaviti opisom, portretiranjem, govorom, izravno, neizravno ili pak putem drugih likova. Fabula u dječjoj prozi ima svoje načine gradnje, koje diktiraju oni kojima je štivo namijenjeno. Tu je glavni lik predstavljen na djeci primjeren način, jednostavno, s uvijek prisutnom, ali nikada previše istaknutom, odnosno nametnutom didaktičkom komponentom. A iako je riječ o slikovnici u prozi, prisutna je rima da bi čitanje i shvaćanje pročitanog bili lakši, jednostavniji.
"Samoća Luciji vrlo je teška i činjenica što ona postoji mora biti neka greška", "Drugi Lucijin veliki strah je tama, ali od nje nema brige tijekom dana", neke su od rimovanih rečenica tu prisutnih.
- Ritmičnost teksta i jasnoća pripovijedanja uvući će vas u Lucijinu pustolovinu i odvesti na stranice na kojima se nije igrala samo autorica Katarina Radetić, već i ilustratorica Sanja Kolenko, napisala je književnica i pripovjedačica Ivanka Ferenčić Martinčić.
Joža Skok svojevremeno je definirao knjige za djecu kao "razvedenu, složenu, slojevitu, izmišljenu ili stvarnu priču o dječjem životu, s akterima koji pretežito pripadaju određenoj uzrasnoj dobi, a to je i priča koja posjeduje svoju dinamiku i zasniva se na dječjem motrištu svijeta: to je slojevita vrsta dječje književnosti u kojoj su glavni likovi djeca sa svim svojim doživljajima, strepnjama i nadama". Takva vrsta književnosti nastoji na što bolji način i što obuhvatnije interpretirati dječji svijet, što i ovdje dolazi do izražaja.
Sanja Kolenko kreirala je zanimljive ilustracije. Suvremena ilustracija ne smije bukvalno prepričavati sadržaj teksta, jer jedna slika vrijedi više od tisuću riječi, veli stara uzrečica.
Premda neki umjetnici smatraju da je ilustracija manje vrijedna likovna disciplina u odnosu na druge vrste likovnosti, tome nije tako jer knjiga može biti mala galerija u svakome domu - likovno djelo koje uzdiže kulturnu razinu pojedinaca može približiti dijete svijetu likovnosti, a to je i prvi korak za upoznavanje najmlađih sa svijetom umjetnosti, pa je upravo i ovdje vidljiva važnost i usklađenost ilustracije i teksta jer su podjednako važan izvor podataka, a teme se zaokružuju nizom tekstualnih i slikovnih informacija.
Boje u knjigama za djecu često privlače svojim skladom i intenzitetom, a ovdje dolaze do izražaja nježne boje i razigrani umjetnički rukopis u simbiozi s rimovanim stihovima u knjižici manjeg formata, tvrdo ukoričenoj. Slikovnica nije igračka, već knjiga u pravom smislu riječi, kao što je svojevremeno istaknuo Vilko Selan Gliha, i zbog toga treba voditi računa o boji i dinamici crteža, jer se tako razvija predodžbeni svijet dobne kategorije kojoj je ona namijenjena, što je i ovdje slučaj, jer ilustracije slijede tekst, ali i žive svoj samostalni život.
Katarina Radetić rođena je 1993. godine i živi u Puli. Diplomirala je filmsku i TV režiju i trenutno piše svoj prvi scenarij za dugometražni igrani film.