kolos jadrana
Pulskom znanstveniku Andrei Matoševiću prestižna nagrada za knjigu o posrnulom Uljaniku
(Arhiva Glasa Istre)
Pulski znanstvenik Andrea Matošević dobitnik je Godišnje nagrade "Milovan Gavazzi" za 2023. godinu u kategoriji znanstveni i nastavni rad za knjigu "Kolos Jadrana. Industrijski film i brodogradilište Uljanik u drugoj polovici XX. stoljeća" (Srednja Europa).
- Prvenstveno mi je drago zbog knjige, da je struka prepoznala knjigu odnosno njezinu temu kao važnu i vrijednu i kao jednu od onih tema koja zadire u prirodu, kulturu, filmsko stvaralaštvo i lokalne zajednice, izjavio nam je Matošević u povodu dodjele ove nagrade.
Razumijevanje brodogradnje
- Knjiga je pisana u trenutku snažnog poslovnog posrtanja pulskog brodogradilišta Uljanik, procesa koji je kulminirao njegovim stečajem. Taj istodobno ekonomski, društveni i egzistencijalan rasjed nastao u lokalnoj i gradskoj zajednici otvorio je niz pitanja o trenutnom, ali i povijesnom mjestu brodogradnje u gradu Puli i Istri, kao i o njezinom značaju kojeg ne možemo svoditi isključivo na ekonomske termine.
Autor je u monografiji putem analize devedesetak dokumentarnih filmova, filmskih novosti i televizijskih emisija smještenih pod zajedničku sintagmu "industrijski film", ocrtao nekadašnji kao i suvremeni značaj brodogradilišta Uljanik u široj zajednici. Iznimno uspješno interpretirao je niz načina na koje su uvjeti rada, poslovni uspjesi, visoka politika ili pak radnička kultura i svakodnevnica prezentirani toj istoj radnoj i lokalnoj zajednici, kao i široj javnosti.
Matošević u svojoj knjizi uspostavlja svojevrstan dvostruki komparativni hod – s jedne strane uspoređuje dokumentarno-industrijske filmove snimljene u ostalim radnim miljeima poput trikotaža, ugljenokopa i čeličana, dok s druge komparira britansku, škotsku, talijansku i poljsku dokumentarnu produkciju snimljenu u tamošnjim brodogradilištima s domaćom kako bi označio antropološke zasade i zasebnosti domicilne brodogradnje.
Sedam poglavlja knjige kao i njezina tri "ekskursusa", odnosno digresijska poglavlja, donose interpretaciju vizualizacije važnijih trenutaka u brodogradilištu poput "ritualnih porinuća", kumstva i "krštenja" "mamut-brodova" prilagođenih navadama naručioca poput broda Bellary izgrađenog za indijsku kompaniju, ideje o antropomorfizaciji brodova gdje potonji nikada nisu puki proizvodi već gotovo "očovječeni objekti", njihove simboličke uloge, za što je primjer školski brod Galeb porinut u fašističkoj Italiji 1938. i koji je dokovanjem i opsežnom rekonstrukcijom u Uljaniku postao "brod mira", odnosno "brod prijateljstva" u okviru Pokreta nesvrstanih, navodi, između ostalog, u obrazloženju dr. sc. Tea Škokić.
- No, budući da autor predlaže razumijevanje brodogradnje kao mreže ili međusobno povezanog arhipelaga, analiza filmova i tema koje predlaže izlazi iz okvira brodogradilišta Uljanik i smješta ga u širi, gdjekad i međunarodni kontekst kojega je bio dijelom. Pitanje bremenitih odnosa cjeline i njezinih pojedinih dijelova u slučaju Jadranbroda, koordinacijskog tijela svih velikih brodogradilišta u Jugoslaviji i za čijeg su vremena ostvareni upečatljivi uspjesi Uljanika, a gdje su promotivni filmovi djelovali kao svojevrstan "amortizer" između 3. maja, Brodosplita i Uljanika, posebno je važan u ocrtavanju šire brodogradilišne kulture na Jadranu.
Tom makro primjeru komplementaran je mikro primjer jedrilice Besa književnika, pisca i scenariste Jože Horvata koja je konstruirana u Uljaniku. Tu su unikatnu jedrilicu konstruirali učenici brodograđevno-tehničke škole kao neku vrstu vježbe, pa će se na svojem oplovljivanju svijeta Besom Horvat u "Brodskom dnevniku" uvijek vraćati na tu činjenicu. S njime je na dvogodišnjem putovanju bila, uz posadu, i supruga Renata Horvat koja je snimala pojedine etape puta.
Autor "Kolosa Jadrana" na tom primjeru također otvara suvremena pitanja rodnih odnosa u moreplovnoj i brodogradilišnoj kulturi, a koje su snažno obilježene maskulinitetom, gdjekad i otvorenom mizoginijom. U analizu rodnih odnosa autor uklapa izniman materijal. Naime, uspio je pronaći snimke Renate Horvat, kao i snimljeni intervju sa zavarivačicom (Ines Matošević) u Uljaniku, što je rijedak vizualni materijal koji govori o ženskom iskustvu u tim miljeima. Autor je veći dio korištenog opusa pronašao tijekom dvogodišnjeg istraživanja u Hrvatskoj kinoteci, arhivima Hrvatske radiotelevizije i Zagreb filma.
Budući da se radi o prvom ovakvom istraživanju u nas, koje objedinjuje interpretaciju kulturoloških aspekata industrijsko-brodogradilišnog filma i široko postavljene kulture brodogradnje koja je zadužila razvoj niza lokalnih zajednica na Jadranu pa tako i one pulske, smatram da ova knjiga zbog važnosti teme koju obrađuje, ali i zbog pedantnog i iznimno stručnog pristupa istraživanju u maniri ponajboljih etnoantropoloških tekstova zaslužuje Godišnju nagradu "Milovan Gavazzi" za 2023. godinu u kategoriji znanstveni i nastavni rad, zaključeno je u najavi.
Etnologija i antropologija
Andrea Matošević profesor je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i jedan je od osnivača sveučilišnog Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma. Predaje kolegije iz polja etnologije i antropologije. Objavio je više monografija i uredničkih knjiga.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
