SA(N)JAM KNJIGE U ISTRI
Ivan Matejčić: Imamo očuvane crkve jer su biskupi bili siromašni
(Sa(n)jam Knjige u Istri)
"Istarska baština: Noblesse oblige" glasio je naziv programa na Sa(n)jmu gdje je predstavljeno iznimno djelo povjesničara umjetnosti, konzervatora te vrsnog poznavatelja istarske baštine Ivana Matejčića koji će u utorak u Poreču dobiti nagradu Istarske županije "Krasna zemljo" za životni rad u kulturi. O tome su u programu uz moderatora Aljošu Pužara govorili Joško Belamarić i Robert Matijašić te, dakako, i sam Matejčić.
- Svi mislimo da znamo što je to baština, to je ono što moramo ostaviti našim nasljednicima, Matejčić je glavna zvijezda, u najpozitivnijem smislu riječi za sve što je učinio da se ta baština očuva. Često čujem od prijatelja, od raznih ljudi kako se žale na konzervatore i konzervatorsku struku općenito, no oni samo rade svoj posao. Matejčić je ne samo fizičkim, doslovnim očuvanjem dijela baštine napravio iznimno puno za Istru, nego i putem raznih knjiga, monografija, toliko je toga napisao, objavio, kazao je Matijašić.
Belamarić je rekao da je cilj projekta "Umjetnička baština istarske crkve" istražiti, valorizirati i prezentirati cjelokupnu sakralnu baštinu koja se nalazi na području Istre.
- Objavljena je, prije nekoliko mjeseci, treća knjiga od predviđenih sedam, cijeli projekt imat će ukupno oko tri tisuće stranica, to je zbilja iznimno vrijedno djelo, koje obuhvaća razne aspekte i segmente umjetnosti, a iza svega toga stoji detaljan, predani rad i veliko znanje Matejčića i njegovih suradnika. Nekada se i nalaz dogodi u dramatičnim okolnostima, a često se pitamo i zašto progres mora imati žrtve, kazao je Belamarić.
Ivan Matejčić govorio je pak o nebrizi i o tome kako u devedeset posto slučajeva zaštita spomenika nije restauracija, to je nešto drugo.
- Imamo očuvane crkve jer su biskupi bili siromašni jer je upravo to siromaštvo pogodovalo očuvanju spomenika, rekao je napomenuvši da u Istri je prisutna gustoća raspoređenosti spomenika približno ista kao u Dalmaciji, koja je po tome iznimno bogata. Što se tiče izdavačkog projekta, moram reći da se baština i na taj način zaštićuje i kroz publikacije. Veliki je to posao, treba odabrati ljude, fotografije, a količinu znanstvene informacije sam naučio dok sam radio u Leksikografskom zavodu, piši, skrati, opet skrati, oblikuj, da se podatci ne izgube, treba reći ono relevantno, kazao je Matejčić.
"Četiri plamena, led" naziv je knjige Nade Gašić o kojoj je razgovarala uz Emira Imamovića Pirkea i Ivana Sršena.
- Radila sam dugo na ovom romanu, u fazama, vidjela, sam, slušala i doživjela grad, radnja počinje 1704. godine na Gradecu, kazala je autorica, a nazočni su mogli saznati da je te godine gradski poreznik Martin Eberle popisao troškove koje je grad imao pri torturi i spaljivanju žena optuženih za vještičarenje, a nešto sitno i pronevjerio. Gašić je tražila i kuću koja bi mogla izgledati kao Eberleova kuća.
- Sve stvaram u glavi, nemam sinopsis, jedino "nabacim" nešto kada su potrebna sredstva za traženje potpora, kada me Ivan Sršen to zatraži, navela je, a Eberlea su definirali kao visokim državnim službenikom te Pirke je tražio i "poveznicu" s aktualnim stanjem.
Ivan Sršen spomenuo je i kajkavski dijalekt iz prvog dijela romana, ističući da je to napisano tako da svaki čitatelj može razumijeti, a spomenuto je da roman ima 478 stranica i čita se s lakoćom.
Ena Katarina Haler je, uz Aljošu Pužara, predstavila roman "Nevini", što je u biti i priča o odrastanju, gdje su prisutne i epizode zlostavljanja te incesta. Autorica je za sebe rekla da je stroga prema sebi, a prema drugima pravedna te da su njezini likovi izdvojeni od normalne sredine. Ovo joj je književno iskustvo, veli, bilo prekrasno.
- Kao čitateljica nadahnjujem se svim knjigama koje čitam, čak i onima koje mi nisu bile toliko dobre. Romani nastaju velikom većinom noću, noću pronalazim vremena za stvaranje, volim mir i tišinu noći. Nekada, istina, nedostaje malo vremena i sna, ali tada najbolje stvaram, kazala je.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
