Costica Bradatan predstavio je svoju knjigu "U slavu neuspjeha" u četvrtak navečer u programu u kojemu su sudjelovali Dijana Bahtijari, Andrea Matošević i prevoditeljica Ivana Ostojčić. Potonja je bila i suprevoditeljica njegovih knjiga, za što je rekla da je bio iznimno zahtjevan i izazovan te obiman posao, a i sam naslov je bio intrigantno prevesti. Kolege Marko Maras i Hrvoje Gračanin radili su s njom na prijevodima tih knjiga.

Bradatan je kazao da je tu važno i sačuvati sposobnost neuspjeha te kako su ljudi vrlo pozitivno na to reagirali jer to je tema istraživanja.

- Živimo u svijetu uspjeha, to je drukčija projekcija uspjeha, ako ne uspjete onda ste luzeri, vučemo korijene iz zapadnjačke tradicije, samo se odbacivanja neuspjeha trebamo sramiti, treba vidjeti neuspjeh u srži. Tražio sam knjige o neuspjehu, to su uglavnom djela autora koji se bave self helpom.

Nije bilo lako živjeti između dvije domovine, napustiti rodnu zemlju, Rumunjsku i naučiti engleski u svojim dvadesetim godinama, najvažnije je životno iskustvo, sve je to utjecalo na moje pisanje, na moje stvaralaštvo, ovdje jedna riječ pokriva sve vrste neuspjeha, kazao je, govoreći o svome životnom putu, a htio je da knjiga bude laka za čitanje, da ne opterećuje čitatelje.

- Čini se da u našem svijetu ne postoji ništa gore od neuspjeha – bolest, nesreća, čak i urođena glupost nisu mu ni blizu. No, neuspjeh zaslužuje bolje. Ustvari, puno se toga u vezi s njim može slaviti. Neuspjeh je za ljudska bića presudan, rekao je Bradatan, profesor humanističkih znanosti na Honors Collegeu Sveučilišta Texas Tech u SAD-u i počasni profesor filozofije na Sveučilištu Queensland u Australiji.

- Potrebna je hrabrost da vidimo neuspjeh, a mi to volimo ne vidjeti, i to nas čini intelektualno plitkim, zaključio je.

Potom su Božo Lasić, Ljuba Gamulin, Mate Matišić i Aljoša Pužar uz prisustvo autora predstavili knjigu Vlahe Bogišića "Rječnik zaljubljenika u Konavle".

- Knjiga zavrijeđuje malo više od običnog predstavljanja, razgovora. Povijest moga poznanstva s Bogišićem nije dugačka. Vlaho donosi povijest od stoljeća unazad, a ja ne znam ni kako mi se zvala prabaka. Drago mi je da sam izabran za predstavljanje te knjige koja nam kazuje, objašnjava toliko toga, tako kvalitetno napravljena, rekao bih i literarno-matematički savršeno, a žanrovi prisutni u ovoj knjizi su raznoliki i raznovrsni, prisutna je zanimljiva dramaturgija pripovijedanja, nisam uspio pohvatati tolike vještine, rekao je Matišić.

Božo Lasić, gradonačelnik Konavla kazao je da nikada ne ističe svoju funkciju izvan konteksta, te opisao je svoj dugi put iz Konavla do Pule uz prometne probleme i skretanje, promjenu pravaca. Konavle je definirao kao nešto specifično, s prekrasnom etnografijom i narodnom nošnjom, a naglasio je da se uz kulturu i književnot ovdje predstavljaju i vinari.

Velika poznavateljica i ljubiteljica umjetnosti, galeristica Ljuba Gamulin rekla je da je pretpostavljala da poznaje Konavle, a čitajući ovu knjigu uvidjela je da ne poznaje toliko dobro ovaj kraj.

- Nedostaje mi ipak znanja o tome i žao mi je što nisam iz Konavla. Apatridna sam, živjela sam u Istri, Dalmaciji, raznim mjestima, imam osjećaj da su mjesta vezana uz naselja, cijele Konavle su nešto što se može sažeti u toj kulturi, nešto posebno.

- Nikada neću pisati kao Mate Matišić, ovdje se može misliti globalno i univerzalno, a ovdje su u publici sjajni Konavljani, hvala svima koji su omogućili ovu knjigu, hvala Seadu, Sibili i Sajmu. Ovom knjigom pokazujemo da etnologija može biti kreativna. Trivija je nešto što se pokazuje u Hollywoodu, pomislimo na prapovijest ovdje, na Argonaute, na te priče. Odgovornost je stilske figure pretočiti u roman. Jure Kaštelan je bio junak moga djetinjstva, kazao je Bogišić koji se osvrnuo na brojne zanimljive momente iz povijesti svoga kraja uz snažne poruke.

Potom su na okruglom stolu o mikrokozmosima razgovarali Rambo Amadeus, Predrag Finci, Matija Ferlin i Emir Imamović Pirke, koji je pročitao enciklopedijske definicije mikrokozmosa. O mikrokozmosu kao iznimno važnoj temi osvrnuo se Finci, spomenuvši korelaciju mikrokozmosa i makrokozmosa ističući da je naš svijet naša priča.

- Estetika uvijek podrazumijeva etiku. Stvaralaštvo je uvijek moralan čin, kazao je između ostalog Finci.

O Savičenti kao o svom mikrokozmosu govorio je Matija Ferlin. Boravio je godinama izvan Hrvatske, i izvan svog mikrokozmosa, godine studija, potom je živio, usavršavao se i radio vani, 2008. godine se vratio, prijatelji su mislili da neće izdržati više od dvije godine, a i dalje je tu. Svetvinčenat je definirao stvaralačkim imaginarijem, te kazao da osim rada Darka Pekice i Andija Bančića tijekom godine nema puno onih koji stvaraju umjetnost ističući da Savičenta ima urbani aspekt te da ne živi do kraja svoj potencijal.

- Ljudi imaju svoje razloge zbog kojih se vraćaju mikrokozmosima, a arhitektura i priroda Savičente trebali bi biti primjer. Naveo je i da se taj mikrokozmos reflektira u njegovom stvaralaštvu.

Rambo Amadeus napomenuo je da će egocentričan pogled na svijet iscuriti, on je sve veći i veći, gdje on okom, kozmos skokom, a govorio je i o tome kako je trebao zaštiti svoj mikrokozmos još u dobi od šest godina u prvome osnovne, kada je bio svjestan da zna više od ostalih đaka i od učiteljice pa je morao glumiti da je kao ostali. Preferira makrokozmose, jer mu je mikrokozmos, kako je rekao, premali.

- Ne bavim se filozofijom, kada gledam baletane, to mi je kič, kada gledam Michelangelovog Davida pomislim koliko li je platio radnicima koji su radili na tome, a koliko je on zaradio, dok kada gedam Deschampsa pomislim koji mozak i zanat, rekao je Rambo.

Povezane vijesti

• Otok-Geto-Azil: Najaktualnija tema koju je Sajam ikada imao
• Pula čita na javnim mjestima
• Svijet je utonuo u goli materijalizam i prostaštvo