(Snimio Mihael Stojanović)
Preksinoć je u Dnevnom boravku Rojca održano predstavljanje knjige "U potrazi za Titovim punkerima" britanskog autora Barryja Phillipsa. Uz autora, na događaju je sudjelovao i Sale Veruda, osnivač KUD Idijota, uz moderatora Borisa Bjelicu. Prošle godine objavljeno djelo donosi fascinantnu priču o punk pjesmi "No Room For You", koju je prije više od četiri desetljeća snimio britanski street punk bend, Demob. Iako je u Velikoj Britaniji prošla slabo zapaženo, na području bivše Jugoslavije je pod nazivom "To nije mjesto za nas", postala punk himna, upravo zahvaljujući izvođenju KUD Idijota i drugih predstavnika žustrog žanra. Phillips, autor pjesme tek je trideset godina kasnije otkrio popularnost koju je pjesma stekla među punk supkulturom na prostorija bivše Jugoslavije.
- Godina 1976. bila je prijelomna za mene kao jednog 14-godišnjaka koji je prvi put čuo legendarni hit "Anarchy in the UK" benda Sex Pistols. Sve što je postojalo prije toga, postalo je nevažno, prisjeća se. Nadahnut energijom punka, prodao je sve svoje ploče bratu kako bi kupio albume bendova The Damned i Sex Pistols. Od tog trenutka, punk je postao njegov svijet. Sa samo 14 godina, s prijateljima, počeo je odlaziti na koncerte svakog punk benda koji su mogli pronaći – "The Jam", "The Clash", "Siouxsie and the Banshees", "The Ruts", "The Stranglers" i mnogih drugih. Jedino što nikada nisu uspjeli vidjeti bili su upravo Sex Pistols istaknuo je.
- Imali smo samo 14 ili 15 godina, ali sve smo ulagali u glazbu koja nas je nadahnjivala. Punk nije bio samo glazba, već način razmišljanja i identiteta koji smo slijedili, bez obzira na prepreke, demistificira Phillips.
Taj je val energije nadahnuo njega i prijatelje da s 15 godina osnuju vlastiti bend Blitz Boys. Njihov prvi singl, "These New Shoes", bio je humoristična priča o mladiću koji nije mogao osvojiti djevojku bez novih cipela.
Prvi koncert Blitz Boysi odsvirali su s bendom D-Mob, koji je tada bio poznat na britanskoj punk sceni. Ipak band je bio neslavno poznat po privlačenju nasilne publike, osobito skinhead pokreta. Posebnu pažnju privlačili su raznolikim sastavom, u kojem boja kože nije bila bitna, što je, nažalost, u to vrijeme često izazivalo sukobe, prisjeća se.
Jedan član D-Moba završio je u zatvoru zbog sukoba na koncertima. Po izlasku, pridružio se Blitz Boysima, čime je stvoren most između ove dvije grupe, a s proširenim članstvom, D-Mob je snimio upravo pjesmu koja je postala simbol punk otpora i razlog zašto je Phillips posjetio DC Rojc.
Kultni status u ovom dijelu regije potaknuo je njegovo istraživanje o tome kako je punk kultura, usprkos ograničenjima socijalističke Jugoslavije, našla svoje uporište među mladima i postala način izražavanja, buntovništva i kreativnosti.
Na više od 300 stranica djelo nudi jedinstvenu kombinaciju putopisa, povijesne analize i osobnih svjedočanstava, oslikavajući ne samo povijest punk scene, već i specifičan društveni i kulturni kontekst Jugoslavije 1980-ih godina. Publika je u Dnevnom boravku Rojca imala priliku čuti zanimljive anegdote o putovanju punk subkulture kroz vrijeme i prostor te o tome kako je pjesma jedne subverzivne glazbene skupine iz Engleske pronašla novi život među "Titovim punkerima".
Phillips je za potrebe knjige obišao gradove poput Zagreba, Ljubljane, Pule, Novog Sada, Beograda i Kragujevca, gdje je razgovarao s ključnim akterima punk scene, novinarima i kritičarima.
Program u Dnevnom boravku Rojca održan je uz podršku Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske te Zaklade Kultura nova. Hrvatski prijevod knjige "U potrazi za Titovim punkerima" objavio je Rockmark, a djelo predstavlja važan doprinos razumijevanju kulturnih veza koje nadilaze jezik, političke granice i generacije.