U Gradskoj knjižnici spisateljica i umjetnica Mirjana Bobić Mojsilović predstavila je svoj najnoviji roman "Sazvežđe svitaca". Publici je podijelila inspiraciju i proces stvaranja priče, a također se osvrnula na utjecaj društvenih mreža u promicanju kulture samodopadnosti. Njezin nastup zanimljiv prepun digresija koje je vješto argumentirala bio je zanimljiv ljubiteljima čitanja.

Pula u uspomenama

"Sazvežđe svitaca" istražuje snagu ljubavi i iskupljenja kroz sudbine šestero protagonista čiji se životi isprepliću tijekom 72 sudbonosna sata. Glavna protagonistica, suočena je s izdajom i boli, a bježi u anonimne susrete kako bi zacijelila svoje rane. Za to vrijeme drugi likovi prolaze kroz vlastite prekretnice i suočavaju se s duboko ukorijenjenim strahovima i težnjama.

Mirjana Bobić Mojsilović, nekadašnja je novinarka koja svoju književnu karijeru započinje 1997. godine zbirkom priča "Baba, nemoj ništa da pitaš". Dosad je objavila dvanaest romana, dvije dramske i esejističke knjige kao i ilustriranu zbirku poezije. Kaže kako nije važno koliki je broj knjiga koje je književnik izdao, već koliko su njegove knjige čitane.

(Snimio Mihael Stojanović)

Autorica je s publikom podijelila kako su njezina vlastita promišljanja i iskustva oblikovala likove i radnju, a u egzaltiranom razgovoru punom emocija podijelila je svoje misli o životu, odnosima i osobnom rastu, naglašavajući važnost sreće, prihvaćanja i oslobađanja od potrebe za dokazivanjem.

Spisateljica se prisjetila i svojih mladenačkih dana provedenih u najvećem gradu Istre te je u emotivnom govoru prenijela dirljive trenutke iz prošlosti.

- Kiša pada, a Pula je divna kao i uvijek. Sjećam se jednog posebnog trenutka, bila sam tada u dvadesetima, negdje oko 23. godine. Odsjedala sam u hotelu Riviera, a te večeri na terasi gledali smo film pod vedrim nebom, u sklopu Pulskog filmskog festivala, prisjetila se te nadodala da je kao mlada djevojka mnogo putovala.

Osvrnula se i na životna pitanja pa tako i o izazovima koje brak nosi te je kazala kako je ključno ne dopustiti svakodnevnim problemima da uguše radost i "svjetlost dana", a dodala je kako vjeruje da se sreća krije u malim trenucima te istaknula važnost očuvanja iskonskih, dječjih radosti u svakodnevnom životu.

(Snimio Mihael Stojanović)

- Najveća sreća je kad možete reći nekome da je u pravu, kazala je te dodala kako to otvara prostor za dublje razumijevanje i međusobno poštovanje. U mladosti su ona i njeni vršnjaci strastveno raspravljali o važnim temama, no iskustvo joj je donijelo smirenost i svijest da je mir važniji od dokazivanja, zaključila je.

Sposobnost prihvaćanja drugih

Kaže da iako uspomene blijede, emocije su te koje ostaju u srcima.

- Naša sjećanja su kao da ih vjetrovi odnose, više nisu onakva kakvima ih pamtimo, kaže spisateljica koja je priznala da je u mladosti bila vođena potrebom da se dokaže, posebno kroz intelektualne rasprave, no s vremenom je shvatila kako je najveća ljudska pobjeda u sposobnosti prihvaćanja drugih ljudi i njihovih istina.

Povezane vijesti

• IMAGINARNI BESTIARIJ U GRADSKOJ KNJIŽNICI I ČITAONICI: Predavanje za knjižničare i odgojitelje
• DOBRE GRNČAROSKI izlaže po 13. put u Gradskoj knjižnici i čitaonici. Vrijeme patnje korespondira sa sadašnjim trenutkom
• Gradska knjižnica i čitaonica u Puli traži volontere na saniranju štete od požara na knjižničnoj građi