Tijekom posljednjih godina nastala su brojna djela posvećena isto tako raznim hodočašćima, a onome o Santiagu de Composteli više je autora posvetilo svoje knjige, svoja razmatranja.

Među njima su bili i autori iz Istre, svatko sa svojim mislima, idejama, osjećajima i širim emotivnim spektrom o tome što se prije i nakon toga hodočašća dogodilo.

Putovanje od preko 800 kilometara

Jana Prević Finderle, po struci arhitektica, iznimno je kvalitetna autorica, objavila je već četiri knjige u kojima je pokazala da zna pisati, da piše s lakoćom, bez ponavljanja, uvijek iznova svježa, originalna, puna ideja, elana. "Put u Santiago" njezina je peta po redu knjiga objavljena u izdanju Fotopoetike te obogaćena ilustracijama.

Dakako, svaka knjiga te vrste prilično je osobna, to je i više od putovanja, to je svojevrsni svjetonazor, način razmišljanja i prikazivanja te doživljaja zbilje, gdje svaki od sudionika, kao i potom svaki od autora koji se odlučuje crno na bijelo prepričati svoje doživljaje o putu, unosi ovdje puno više emocija, misli i razloga zbog kojih su se odlučili na ovo hodočašće, je li je to bio svojevrsni zavjet, obećanje, životni preokret ili ih je u svemu tome vodila prije svega znatiželja.

Tu dolazi najviše do izražaja homodijegetska naracija gdje je između autora-pripovjedača te glavnog lika dakako znak jednakosti, ali gdje i autor na neki način navodi to "prvo lice" da se otvori i da iznese što više kako emocija, tako i podataka.

Putopisi su specifičan žanr, gdje je subjektivna komponenta naglašenija, a kod takve vrste putopisa čitatelj očekuje što više podataka o konkretnim činjenicama tijekom putovanja, o fizičkoj izdržljivosti, o tome gdje i što pojesti, popiti, prespavati, o tome kakvi su ostali sudionici toga hodočašća, što Prević Finderle ovdje i donosi.

Na ovo je hodočašće od 800 kilometara krenula zajedno s ocem da mu ispuni želju o zajedničkom hodočašću. Kruno Lokotar kazao je "premda se kreće poznatom i puno puta opisanom trasom, njezin putopis je autentičan i individualiziran, jezgrovito govori o običnom koje se ispostavlja - najbitnijim. Kao što je, recimo, pun i zreo odnos s ocem".

Ova je autorica inače pasionirana planinarka, te stoga na tome hodočašću primjećuje razne detalje koji se tiču krajobraza gdje posebno se osvrće na biljni svijet i arhitekturu.

Također, budući da je vrlo komunikativna, praktična kao arhitektica po struci, naglašene umjetničke duše - zaljubljena u pisanje i u čitanje, ima osjećaj za detalje, za komunikaciju s posve različitim ljudima obogaćujući na taj način svoj svjetonazor i životno iskustvo te ulazeći u nove interesne sfere.

Hrabro i iskreno o vlastitim emocijama

Vidljivo je da piše s lakoćom, da misli jednostavno teku, da ovdje želi i propitkivati i granice izdržljivosti - kako one fizičke, tako i one psihičke i da je to i njezin put samospoznaje.

Hrabro i iskreno govori i o svojim emocijama, kako joj nedostaje obitelj, kako joj teško pada odvojenost od supruga, od djece, a u cijeloj naraciji, gdje ima sugestivnih deskripcija kao i mnoštvo informativnih podataka s(p)retno integriranih u štivo, prisutan je humor, ponekad i autoironija, sve po mjeri, nikada previše pretenciozno, uvijek s mjerom.

Urednica knjige je Maja Klarić, a fotografije su iz vlastitog albuma autorice.