Prvoga dana Sa(n)jma knjige u Istri bit će predstavljena knjiga Franka Lukeža »Poslovice o iću i piću« u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade koju je priredila njegova kćerka Petra Lukež. Bio je to povod za razgovor s njom.

Dublje razumijevanje

Vaš je otac bio alfa i omega pulske i istarske gastronomije, ali i puno šire. Čovjek prepun znanja o toj temi. Kako ste uspjeli prikupiti sve te »tajne« histrokozmosa i pretočiti ih u knjigu?

- Da, moj otac Franko Lukež bio je istinski pionir gastronomske scene u Istri. Prikupljanje »tajni« zapravo je bio proces otkrivanja bogatstva koje je on tijekom života stvarao. Koristili smo njegove bilješke, članke te snimke emisija HistoriaHistriae Radio Pule. Taj proces za mene nije bio samo rad na knjizi, već i dublje razumijevanje svega onoga što je stvorio u svome »histrokozmosu« - svojevrsnoj sintezi gastronomskog, kulturnog i povijesnog nasljeđa Istre.«Histrokozmos« je bio njegova filozofija koja je nadmašivala kulinarske granice, spajajući povijest, tradiciju i modernost u jedinstvenoj gastronomskoj umjetnosti.

(Snimio Manuel Angelini)

Kako je strukturirana sama knjiga »Poslovice o iću i piću« Franka Lukeža?

- Knjiga je objavljena u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade i iskusne urednice Anite Šikić, sunakladnici su pulska Castropola te Povijesni i pomorski muzej Istre,a »zaokružena« je predgovorom Borana Kalčića i pogovorom Dragutina Lučića Luce. Podijeljena je u jedinstvene tematske cjeline poslovica o hrani, koje svaka na svoj način reflektiraju pristup gastronomiji Franka Lukeža. Prva cjelina bavi se poviješću i tradicijom »oštarija«, zatim dolaze poglavlja o poslovicama s temom specifičnih namirnica i jela - o kruhu, palenti, maneštri, povrću, krumpiru, mesu, ribi, kolačima, vinu, blagdanima. Sve priče isprepletene su razmišljanjima o gastronomiji i osobnim anegdotama. Strukturirana je kao svojevrsno »putovanje« kroz istarski gastronomski svemir Franka Lukeža. Osim osnovnih tematskih cjelina, svaki od dijelova povezan je s njegovim osobnim iskustvima i sjećanjima, jer je kroz godine stvarao iznimno bogatu gastronomsku arhivu. U knjizi se osjeća i duboka povezanost s obitelji, jer su mnoge poslovice i izreke zapravo stvarane i preoblikovane u skladu s raznim narodnim predajama koje je njegujući obiteljske tradicije generacijski usvajao. Svaka stranica poziva čitatelja na otkrivanje nečeg novog, bilo da je riječ o povijesti, prirodi, ili o jednostavnom užitku u hrani.

Iako se Franko Lukež razumio u sve aspekte gastronomije, koja mu je bila najdraža, ili najjača točka?

- Unatoč enciklopedijskom znanju o gastronomiji, gajio je veliku ljubav prema istarskoj tradiciji, uz umijeće prepoznavanja autentičnih namirnica. Iako je bio podjednako strastven oko različitih kulinarskih aspekata, posebno se zalagao za sezonalnost i korištenje sezonskih namirnica, što se spominje i u knjizi. U tome je vidio odraz duha Istre - bogatstvo i autentičnost koju ova regija može ponuditi. To je bila okosnica njegova rada, kombiniranje autentičnosti s modernim pogledima na gastronomiju. Isto tako, budući da je bio dugogodišnji predsjednik Hrvatskog sommelier kluba, vina su bila njegova strast. Bio je uvjeren da vino, poput gastronomije, nije samo proizvod, nego i priča o svakom vinogradu i regiji iz koje dolazi.

Gastronomija i književnost. Od reminiscencija na madeleine u Proustovom romanu do Matvejevićevog djela »Kruh naš«. Koliko se ta dva aspekta prožimaju i nadopunjavaju?

- Gastronomija i književnost dijele zajedničku sudbinu sjećanja – kao što madeleine kod Prousta budi uspomene na djetinjstvo, tako nas i svako jelo svojim okusom vraća u drugi vremenski kontekst. Hrana u književnosti često simbolizira povezanost s prošlošću, identitetom i kulturom. Franko je shvaćao da hrana nije samo tjelesna potreba, nego i kulturna baština, emocionalni doživljaj i simbol zajedničkog nasljeđa. Kroz kuhinju je istraživao identitet, smisao i zajedničku prošlost jednog prostora. Hedonizam je duhovna, a ne materijalna kategorija, naglašavao je. Kroz kuhinju i poslovice o iću i piću pričao je priču o Istri. Gastro-kulturna veza, koju su on i drugi pisci poput Matvejevića stvarali, nije bila samo estetska, nego i filozofska. Kroz ovu knjigu jasno je da je kuhanje u svijetu Franka Lukeža bilo više od pripreme jela - bilo je to čitanje povijesti, razgovor o tradiciji i ljubav prema rodnoj Istri.

(Foto: Promo)

Koji je bio najtipičniji Lukežov histrokozmos, uzevši u obzir njegovu širinu djelovanja.

- Njegov »histrokozmos« najviše je dolazio do izražaja kroz ljubav prema tradiciji i istraživanju specifičnih istarskih delicija. Njegova strast bila je fokusirana na autentične istarske proizvode, kao što su domaći pršut ili maslinovo ulje. On nije samo skupljao recepte i poslovice; stvorio je svijet u kojem se povijest, kultura i gastronomija prepliću. Time je želio da lokalna baština bude prepoznata i očuvana. No, njegova širina djelovanja nije se tu zaustavila - bio je istinski istraživač svih gastronomskih aspekata, od povijesti i učenja do inovacije. Bilo da je riječ o povezivanju s povijesnim korijenima Istre ili ulasku u svijet novih tehnika kuhanja, uvijek je imao jasnu viziju - gastronomija nije samo stvar okusa, nego stvar duše, povezanosti i identiteta. Kroz njega, istarska kuhinja nije bila samo lokalna specijalnost, nego i univerzalni jezik koji govori o ljudima, njihovoj povijesti i svijetu u kojem žive.

Ova važna knjiga Franka Lukeža »Poslovice o iću i piću« sigurno ukazuje i na ono po čemu bi istarska književna gastronomija bila najposebnija?

- Kroz cijeli svoj rad, pa i kroz ovu knjigu Franko Lukež dokazuje da Istra kroz gastronomiju izražava svoju prošlost i jedinstvenost, spajajući mediteranski i kontinentalni utjecaj. Taj spoj utjecaja na istarsku kuhinju, koji uključuje venecijansku, austrougarsku i mediteransku tradiciju, čini istarsku gastronomiju jedinstvenom. Kroz književnost, koja opisuje ne samo hranu nego i prostor i ljude, istarska gastronomska baština postaje bogatiji element kulturnog identiteta. Hrana je više od okusne senzacije – ona je odraz svijeta u kojem živimo.

Kako se odvijalo samo kreiranje knjige?

- Bio je to složen, ali i emocionalan proces. Važno je bilo ne samo prenijeti poslovice, već i Frankovu filozofiju, uvid u njegovo promišljanje o hrani i životu. Stvaranje knjige bilo je zato dugotrajno, prepuno istraživanja, razgovora, preslušavanja tonskih zapisa i pregledavanja njegovih bilješki. Za mene je svako poglavlje predstavljalo otkrivanje jednog aspekta njegovog pogleda na hranu, bilo kroz sastojke, poslovice ili kroz njegova zapažanja i anegdote. Strpljivo smo slagali sve elemente kako bismo prikazali njegov svijet i duh. S vremenom se sve posložilo u cjelinu koja je mnogo više od same zbirke poslovica.

Literarno-gastronomska priča

Hoće li uslijediti i nastavak?

- Tijekom stvaranja knjige, otvorile su se nove ideje o tome kako dalje razviti Frankovu ostavštinu. Postoji puno recepata, anegdota i zanimljivosti koje nisu dio ove knjige, tako da bi nastavak svakako bio logičan korak, budući da je knjiga prvi dio buduće biblioteke Lukežijana nastale na inicijativu Sajma knjige u Istri. Utemeljena je prošle godine na Histrokozmosu 29. Sa(n)jam knjige u Istri, a taj cijeli »sajam u sajmu« oblikovan je kao posveta Franku Lukežu. Ponosni smo što sada na drugom Histrokozmosu 30. Sajma imamo čast predstaviti knjigu »Poslovice o iću i piću«, a čiji sadržaj prati i autentičan dizajn Matka Plovanića, čime je zaokružena literarno-gastronomska priča o poslovicama.

Povezane vijesti

• Otok-Geto-Azil: Najaktualnija tema koju je Sajam ikada imao
• Pula čita na javnim mjestima
• Svijet je utonuo u goli materijalizam i prostaštvo