Prije sto godina rođen je poznati talijanski književnik Italo Calvino i ove se godine diljem svijeta obilježava ta važna godišnjica ne samo za talijansku, nego i za svjetsku književnost.

Calvino je bio važan ne samo kao pisac, već i kao proučavatelj kulturne baštine, sakupljač bajki, a neka su njegova djela označila važnu prekretnicu u talijanskoj književnosti.

Zeleno i biljke

Rođen je 1923. godine na Kubi, u gradu Santiago de Las Vegas blizu Havane. Otac Giacomo bio je agronom, a majka Evelina Mameli botaničarka. Kada su mu bile tri godine, otišli su s Kube te je Italija postala njihova nova domovina, odnosno grad cvijeća Sanremo, gdje su on i njegov četiri godine mlađi brat odrastali uz zelenilo i biljke. Recimo da je brat kasnije postao poznati geolog, a da je otac eksperimentirao i s raznim sortama grejpa.

Valja istaknuti da je u srednjoj školi dijelio školsku klupu s Eugenijem Scalfarom, koji je potom bio direktor i glavni urednik dnevnika La Repubblica, a ostali su prijatelji kroz cijeli život i mnogo su utjecali jedan na drugoga.

Studirao je agronomiju, priključio se komunističkom poretku što mu je nerijetko kasnije bilo ocijenjeno kao negativnim, a kasnije je završio književnost te napušta stranku.

Njegovo književno stvaralaštvo toliko je raznoliko i raznovrsno da ga je teško rezimirati. Sakupio je, između ostalog, bajke iz svih krajeva Italije koje je potom objavio u tri obimna sveska gdje su bajke podijeljene na one iz sjeverne, srednje i južne Italije. Tu je vidljiva sličnost bajki, da proizlaze sve iz jedne zajedničke (pra)civilizacije i da imaju iste korijene, ali vidljiva je i sličnost s bajkama iz Istre, koje je sakupio rovinjski istraživač Antonio Ive. Neke su bajke gotovo pa iste, razlikuju se samo imena protagonista i njihovih pomagača.

Pokrenuo je i književni časopis "Il Menabò" zajedno s Eliom Vittorinijem. Na jednom od književnih susreta, godine 1962. upoznao je svoju buduću suprugu, Argentinku Esther Judith Singer, s kojom sklapa brak 1964. godine u Havani.

Kozmikomike

Tih se godina oformljuje Gruppo '63, neoavangardnu književnu struju, koju Calvino sa zanimanjem prati, no ne dijeli njezine premise. Važno je i njegovo stvaralaštvo u domeni fantastične književnosti, a 1964. godine objavljuje prve fantastične pripovijetke iz kasnije zbirke "Kozmikomike" (Le cosmicomiche). Važna je i njegova trilogija, svojevrsna životna metafora "Naši preci", koja obuhvaća djela "Barun penjač" (Il barone rampante), "Vitez koji ne postoji" (Il cavaliere inesistente) i "Raspolovljeni viskont" (Il visconte dimezzato). Godine 1967. Calvino se s obitelji seli u Pariz, gdje se druži s francuskim intelektualcima.

Ono što je važno primijetiti u njegovom stvaralaštvu, je da isprepliće žanrove, te da se okušao u raznim žanrovima kroz godine, od svojevrsno neorealizma u romanu "Staza do paukovih gnijezda" (Il sentiero dei nidi di ragno), alegorijsko-bajkovite kombinatorike u trilogiji "Naši preci" (I nostri antenati), a posebno je važan i često citiran njegov metanarativni roman o pisanju, ali i o čitanju "Ako jedne zimske noći neki putnik" (Se una notte d'inverno un viaggiatore), gdje donosi itekako napredne i važne ideje o pisanju i o naraciji kroz vrijeme. Ujedno, taj se roman često smatra i vrhuncem postmoderne.

Isprepleteni žanrovi zorni su u djelima "Nevidljivi gradovi" (Le città invisibili) i "Dvorac ukrštenih sudbina" (Il castello dei destini incrociati).

Osim "Ako jedne zimske noći neki putnik", koji je itekako važan za povijest pisanja i čitanja, vrlo je značajno i njegovo djelo "Američka predavanja" (Le lezioni americane), gdje je definirao književne vrijednosti "koje bi valjalo očuvati u nadolazećem tisućljeću". To su, prema njemu: lakoća, brzina, točnost, vidljivost, mnogostrukost i konzistentnost.

Njegovo je stvaralaštvo i dan-danas, dugo nakon njegove smrti 1985. godine, itekako aktualno i učestalo se proučava na raznim seminarima diljem svijeta.

Povezane vijesti

• Šarm (ne)privlačnog zaljeva