Vrlo je sadržajno, zanimljivo i nadahnuto, uz sjajne sugovornike, bilo predstavljanje knjige Federice Marzi "Moj dom negdje drugdje" (Sandorf)/''La mia casa altrove'' (Bottega Errante) održano u petak navečer u pulskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici. S autoricom su razgovarali Luisa Sorbone i Neven Ušumović, a sudjelovali su i Elisa Copetti (Bottega Errante) i Lorena Monica Kmet (prevoditeljica).

- Federica Marzi rođena je u Trstu 1974. godine, gdje i danas živi. Doktorirala je talijanistiku na Sveučilištu u Trstu i na Sveučilištu Heinricha Heinea u Düsseldorfu s tezom o književnosti talijanskih emigranata u Njemačkoj. Doktorat je preradila i objavila u knjizi "U stranoj zemlji" (In terra straniera, 2014.). Njezine kratke priče objavljivane su posljednjih godina u raznim antologijama i časopisima, a pozornost hrvatske književne javnosti privukla je 2016. godine kada je na Forumu Tomizza u Umagu dobila nagradu Međunarodnog književnog natječaja Lapis Histriae za kratku priču "Pukotine" (Crepe), kazala je Luisa Sorbone govoreći o ovoj autorici, ističući i vrlo realistične opise iz ovoga romana.

Neven Ušumović naveo je da je Istra dio romana ne samo kao kulisa, nego i puno više, jer jedna od protagonistkinja je iz Istre, te kazao je da je roman vrlo originalan.

- Trst je tu prisutan kao grad zajednička točka susreta dviju žena, jedna je tu došla iz Istre pedesetih godina prošloga stoljeća, a druga iz Bosne devedesetih, te fabulu čine njihove isprepletene sudbine. Fascinantno je kako autorica gradi roman, tu je prisutan živi govor, fraze s našeg područja, sjajni dijalozi i izvanredni likovi. Autorica je dobila nagradu Lapis Histriae prije sedam godina, a Forum Tomizza i cjelokupna ta manifestacija progovaraju o ljudskim sudbinama, stoga mi je vrlo drago da predstavljamo tu knjigu, tako značajnu i bitnu. I Tomizzina udovica je bila prisutna prilikom dodjele ove nagrade, kazao je Ušumović.

Autorica je govorila o svome doživljaju i važnosti Istre. Majka joj je rodom iz Istre, otac iz tršćanske slovenske zajednice, a od ranog je djetinjstva Istra na razne načine prisutna u njezinom životu. Nekada je Istra za nju bila samo pojam iz priča ili posjete kada su dolazili sređivati grobove predaka, no potom je počela otkrivati Istru i njezine ljepote na razne načine.

- Vrlo je važan za mene bio susret s Nevenom i s prevoditeljicom Lorenom, rade sjajne stvari. Priča je dio fikcije, ali ima u njoj na razne načine i dijelova priča koje sam slušala tijekom djetinjstva, koje sam vidjela kroz godine. Likovi kao takvi ne postoje, ali su autentični, kazala je autorica.

Elisa Copetti u ime izdavača rekla je da nastoje što više raditi na spajanju i približavanju raznih jezika i kultura, da su već dosta prevodili autore iz naših krajeva, od Jergovića do Karakaša, ali da objavljuju i talijansku književnost te da je Federicin roman prvo djelo iz njihove izdavačke kuće koje je doživjelo prijevod.

Izvrsna prevoditeljica Lorena Monica Kmet rekla je da joj je vrlo drago biti dio ove priče, te da je to prvi put da je ime prevoditelja, inače nevidljivog imena u nastanku književnog djela, na koricama ove knjige, što je zasluga Ivana Sršena iz Sandorfa. Navela je da je roman izuzetno poetski, te da su izazovi prevođenja bili raznoliki.

- Tu je bilo prisutno sedam jezika, u originalu, dakle talijanski, istrovenetski, slovenski, engleski, latinski, njemački, bosanski, i to je bio veliki izazov za prevoditi, kako to dočarati.

Program je organiziran u suradnji s izdavačkim kućama Sandorf i Bottega Errante, a vrsna moderatorica je bila Liana Diković iz pulske Gradske knjižnice i čitaonice.

Povezane vijesti

• Knjiga Petre Heisinger "Ja sam Petra, nećete me slomiti"
• Ljubavna priča Nore Barnacle i Jamesa Joycea: Konačno se i njezin glas čuje
• Perica, kišni čovjek: Priča o dječaku koji je 36 godina ostao stanovnik psihijatrijske bolnice s brojem, sve dok se za nj nije zainteresirao Hajrudin Merdanović, umirovljeni kriminalist i novinar