Glas o spektaklu koji se sprema proširio se poput pepela koje je kasnije prekrilo parkiralište Rojca tako da se unatoč hladnoj večeri okupio priličan broj znatiželjnika koji možda i nisu znali u čemu je poanta same skulpture
Spaljivanje skulpture (Snimio Marko Hajdarović)
Predzadnja večer 26. festivala PUF preksinoć je započela paljenjem skulpture "Araizmi" koju je izradio Majo Sinožić i koja je na bočnom igralištu Rojca postavljena nekoliko dana ranije.
Glas o spektaklu koji se sprema proširio se poput pepela koje je kasnije prekrilo parkiralište Rojca tako da se unatoč hladnoj večeri okupio priličan broj znatiželjnika koji možda i nisu znali u čemu je poanta same skulpture, nego su došli uživati u krijesu u jesenskoj nedjeljnoj noći.
Pod budnim okom vatrogasaca paljenje je započelo kako treba, vatra je s dna šiknula prema vrhu i brzo progutala donji dio te uskoro zahvatila gornji dio – glavu i ruke, no ipak nije sve išlo prema planu. Naime, kako je vatra u pepeo pretvarala omotač od kaširanog papira, polako su se otkrivala tri simbola – znak dolara, svastika, srce i zvijezda. Ideja je bila da i oni izgore u plamenu, no to se dogodilo samo sa zvijezdom i srcem dok su svastika i znak dolara ostali praktički netaknuti.
Kako svaki od tih simbola predstavlja određeni društveno-gospodarski sustav, pa zvijezda i srce predstavljaju komunizam, svastika fašizam, a znak dolara kapitalizam, neki su se zapitali nije li i u tome neka skrivena poruka, da su upravo potonja dva preživjela ovo spaljivanje, dok je komunizam nestao u plamenu. Radilo se ipak o tome da je drvo jelovine, od kojeg su napravljeni simboli, iz nekog razloga bilo prečvrsto da ga preksinoćna vatra pretvori u pepeo, što je riješeno naknadnom intervencijom. Ti "Araizmi" koji se spominju u nazivu skulpture jesu upravo ti sustavi koji oblikuju pojedinca.
Osim toga, Sinožić je te simbole postavio prema čakrama u tijelu. Na dnu je bio dolar, on je bio u hodu, referirajući se na nepravedno društvo u koje svijet ide. Čakra gdje je bila svastika je gornji dio koji predstavlja red, rad i disciplinu, a komunizam je na gornjim čakrama od srca prema gore zato što je davao nadu u nešto bolje, u bolje društvo, pa ga je Sinožić, kako sam kaže, pozicionirao na višim čakrama. Tu je i bodljikava žica koja predstavlja zmiju koja grize srce koje je bilo napunjeno ugljenom i koje je trebalo žariti kroz mrak, poput nade.