Nešto drukčiji Goldoni

"Mudra žena" izvedena u pulskom INK-u

| Autor: Vanesa Begić
(Snimio Marko Gracin)

(Snimio Marko Gracin)


Svega nekoliko dana nakon riječke premijere, Talijanska drama Hrvatskog narodnog kazališta Ivana plemenitog Zajca gostovala je u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula s predstavom "La moglie saggia", odnosno "Mudra žena".

Riječ je o djelu Carla Goldonija, čestom izboru ove Drame, ali i kazališta općenito, zbog atemporalnosti tema, koje ne ostavljaju ravnodušnima, potičući na smijeh, razonodu, zabavu ili pak na razmišljanje. Ovoga je puta to nešto drukčije, složenije djelo, a opet goldonijevski.

(Snimio Dražen Šokčević)(Snimio Dražen Šokčević)

Predstava je realizirana u koprodukciji s Teatro Stabile del Veneto. Redatelj Giorgio Sangati donosi ponešto osuvremenjenu verziju Goldonija, koji je ovdje pomalo drukčiji nego u djelima koja češće gostuju na našim pozornicama, a dramski ansambl, kao cjelina, funkcionira vrlo dobro, kompaktno, uigrano uz nekoliko posve posebnih i snažnih dramskih trenutaka i pasaža te strastveno odigranih uloga.

Znamo što je Goldoni značio za talijanski, a i ne samo, teatar, te svako njegovo djelo treba pogledati i s tog metatekstualnog gledišta, gdje je glavni narativni tijek isprepleten i s onim sporednim, te gdje se priče nadovezuju jedna na/uz drugu stvarajući zanimljivu dramsku cjelinu. Osim što je Goldoni stvorio komediju karaktera i običaja, ovim djelom ide i korak dalje, kao što su pojedinci iz publike komentirali, ovo djelo "baca" na trenutke i na krimić, uz napetost, iščekivanja što će se dogoditi, uz njegovu već tradicionalnu satiričku maniru "analiziranja" svijeta. Ovoga puta ne analizira svijet gostioničarke, već više slojeve, pokazavši svu njihovu dekadentnost, a režiser, kao i cijeli ansambl, iskoristili su to i za svojevrsni paralelizam s današnjim svijetom. S temom i problematikom nasilja u obitelji, femicida što navodi na razmišljanje i promišljanje.

(Snimio Marko Gracin)(Snimio Marko Gracin)

Teški muško-ženski odnosi, odnosno teški bračni odnosi, glavna protagonistkinja Rosaura koja se udala da bi udovoljila ocu i Ottavio, koji ima ljubavnicu te se želi riješiti žene, središnji su dio ove, recimo, komedije s elementima drame, a upravo ti elementi drame navode na promišljanje ne samo o atemporalnosti umjetnosti, već i o načinu razmišljanja o nekim problematikama kroz desetljeća.

Recimo da je Goldoni "Mudru ženu", djelo u tri čina, napisao 1752., godine, a premijera je bila također te godine u Veneciji, u vrijeme karnevala, što je tim značajnije.

Rosaura je Camilla Semino Favro, Ottavio Ivan Alovisio, Marchesa/Markiza Olga Rossi, a Corallina Aurora Cimino.

U samu narativnu strukturu komedije/drame ulazi i scenografija Marca Rossija i Francesce Sgariboldi, koja nije samo kulisa za mjesto, vrijeme i tijek radnje, već, na samome kraju, spuštanjem rešetaka koje simboliziraju zatvor, pokazuje kako Rosaura, glavna protagonistkinja, (p)ostaje zarobljena u nesretnom braku, gdje se cijeli kontekst može iščitavati na nekoliko načina. Svjetlo na kraju tunela ili rešetke do daljnjega?

(Snimio Dražen Šokčević)(Snimio Dražen Šokčević)

Kostimografija Manuele Paladin Šabanović, gdje je prisutna odjeća s "potpisom" baroka, kao i tipični kostimi koji su obilježili commediu dell'arte (ne zaboravimo, tu su i Brighella - Riccardo Gamba, Pantalone - Giuseppe Nicodemo, Arlecchino - Alberto Olinteo), daje i značajan pečat samome djelu. Glume još i Stefano Iagulli (Lelio), te kao Florindo Andrea Tich.

Pojedini su kritičari definirali to djelo i kao svojevrsni psihološki triler, ali na Goldonijev način. (Ne)tipičan. Iz riječkog kazališta naveli su da je to do sada u nas nikada ranije izvođena Goldonijeva komedija, koja donosi reinterpretativnu vizuru na djelo toga velikog talijanskog komediografa i reformatora komedije.

Što se tiče glumaca, predstava funkcionira kao cjelina zahvaljujući čitavom ansamblu, a Camilla Semino Favro, gostujuća glumica, utjelovila je vrlo korektno glavnu junakinju, kao i, također gostujući glumac Ivan Alovisio u ulozi Ottavija. Izvrstan je bio Giuseppe Nicodemo u ulozi Rosaurina oca, Pantalonea, a znamo važnost toga lika za commediu dell'arte.

Važno mjesto u ovome djelu ima i venecijanski dijalekt, ne onaj istrovenetski koji se govori i ovdje, već onaj tipičan venecijanski.

Predstava je na programu i večeras u 19 sati u INK-u.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter