(Snimio Marko Gracin)
Svega nekoliko dana nakon riječke premijere, Talijanska drama Hrvatskog narodnog kazališta Ivana plemenitog Zajca gostovala je u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula s predstavom "La moglie saggia", odnosno "Mudra žena".
Riječ je o djelu Carla Goldonija, čestom izboru ove Drame, ali i kazališta općenito, zbog atemporalnosti tema, koje ne ostavljaju ravnodušnima, potičući na smijeh, razonodu, zabavu ili pak na razmišljanje. Ovoga je puta to nešto drukčije, složenije djelo, a opet goldonijevski.
(Snimio Dražen Šokčević)
Predstava je realizirana u koprodukciji s Teatro Stabile del Veneto. Redatelj Giorgio Sangati donosi ponešto osuvremenjenu verziju Goldonija, koji je ovdje pomalo drukčiji nego u djelima koja češće gostuju na našim pozornicama, a dramski ansambl, kao cjelina, funkcionira vrlo dobro, kompaktno, uigrano uz nekoliko posve posebnih i snažnih dramskih trenutaka i pasaža te strastveno odigranih uloga.
Znamo što je Goldoni značio za talijanski, a i ne samo, teatar, te svako njegovo djelo treba pogledati i s tog metatekstualnog gledišta, gdje je glavni narativni tijek isprepleten i s onim sporednim, te gdje se priče nadovezuju jedna na/uz drugu stvarajući zanimljivu dramsku cjelinu. Osim što je Goldoni stvorio komediju karaktera i običaja, ovim djelom ide i korak dalje, kao što su pojedinci iz publike komentirali, ovo djelo "baca" na trenutke i na krimić, uz napetost, iščekivanja što će se dogoditi, uz njegovu već tradicionalnu satiričku maniru "analiziranja" svijeta. Ovoga puta ne analizira svijet gostioničarke, već više slojeve, pokazavši svu njihovu dekadentnost, a režiser, kao i cijeli ansambl, iskoristili su to i za svojevrsni paralelizam s današnjim svijetom. S temom i problematikom nasilja u obitelji, femicida što navodi na razmišljanje i promišljanje.
(Snimio Marko Gracin)
Teški muško-ženski odnosi, odnosno teški bračni odnosi, glavna protagonistkinja Rosaura koja se udala da bi udovoljila ocu i Ottavio, koji ima ljubavnicu te se želi riješiti žene, središnji su dio ove, recimo, komedije s elementima drame, a upravo ti elementi drame navode na promišljanje ne samo o atemporalnosti umjetnosti, već i o načinu razmišljanja o nekim problematikama kroz desetljeća.
Recimo da je Goldoni "Mudru ženu", djelo u tri čina, napisao 1752., godine, a premijera je bila također te godine u Veneciji, u vrijeme karnevala, što je tim značajnije.
Rosaura je Camilla Semino Favro, Ottavio Ivan Alovisio, Marchesa/Markiza Olga Rossi, a Corallina Aurora Cimino.
U samu narativnu strukturu komedije/drame ulazi i scenografija Marca Rossija i Francesce Sgariboldi, koja nije samo kulisa za mjesto, vrijeme i tijek radnje, već, na samome kraju, spuštanjem rešetaka koje simboliziraju zatvor, pokazuje kako Rosaura, glavna protagonistkinja, (p)ostaje zarobljena u nesretnom braku, gdje se cijeli kontekst može iščitavati na nekoliko načina. Svjetlo na kraju tunela ili rešetke do daljnjega?
(Snimio Dražen Šokčević)
Kostimografija Manuele Paladin Šabanović, gdje je prisutna odjeća s "potpisom" baroka, kao i tipični kostimi koji su obilježili commediu dell'arte (ne zaboravimo, tu su i Brighella - Riccardo Gamba, Pantalone - Giuseppe Nicodemo, Arlecchino - Alberto Olinteo), daje i značajan pečat samome djelu. Glume još i Stefano Iagulli (Lelio), te kao Florindo Andrea Tich.
Pojedini su kritičari definirali to djelo i kao svojevrsni psihološki triler, ali na Goldonijev način. (Ne)tipičan. Iz riječkog kazališta naveli su da je to do sada u nas nikada ranije izvođena Goldonijeva komedija, koja donosi reinterpretativnu vizuru na djelo toga velikog talijanskog komediografa i reformatora komedije.
Što se tiče glumaca, predstava funkcionira kao cjelina zahvaljujući čitavom ansamblu, a Camilla Semino Favro, gostujuća glumica, utjelovila je vrlo korektno glavnu junakinju, kao i, također gostujući glumac Ivan Alovisio u ulozi Ottavija. Izvrstan je bio Giuseppe Nicodemo u ulozi Rosaurina oca, Pantalonea, a znamo važnost toga lika za commediu dell'arte.
Važno mjesto u ovome djelu ima i venecijanski dijalekt, ne onaj istrovenetski koji se govori i ovdje, već onaj tipičan venecijanski.
Predstava je na programu i večeras u 19 sati u INK-u.