TEATAR NARANČA
Izvedena predstava "Lisica i Roda": Poučno, zabavno i didaktički
(Foto: Teatar Naranča)
Prva ovogodišnja, a ukupno 91. uopće premijera Teatra Naranča, ovoga je to puta bila »Lisica i Roda«, upriličena je u nedjelju navečer u dvorani narančastih stolica Dječjeg kreativnog centra, nekadašnjeg Pionirskog doma.
Riječ je o prilagodbi poznate basne koja je potom odigrana za razne vrtićke i školske skupine, a u kojoj glume Mathilde Vukosavljević i Gabrijel Perić, koji su se predstavili premijernoj publici, te Matilda Nikić, Vlatka Rubil i Majlk Mikolić, koji potpisuje i režiju. Za tekst i glazbu zaslužna je Vlatka Rubil, kostime je kreirala Valentina Ferlin Živić, a koreografije Matilda Nikić i Mathilde Vukosavljević. Tehničku podršku pružio je Veljko Skol.
Kao što je i basna po sebi kraći žanr, tako je i predstava bila kratka forma - pola sata, taman da zaokupi pozornost publike na najbolji mogući način, da djeca budu koncentrirana, da cijelo vrijeme bude interakcija s glumcima, a i da se zabave te nasmiju. Tako je to i bilo. Uz općeljudske poruke o dobroti, nesebičnosti, ali i o prihvaćanju, uvažavanju različitosti koje znače bogatstvo, djeca su čitavo vrijeme bila dobro raspoložena i »razgovarala« s glumcima veselo, uz smijeh te s velikim nestrpljenjem očekivala što će se dogoditi.
Predstava je uprizorena na jednostavan, djeci simpatičan i nadasve razumljiv način, uz kratke i duhovite replike te raspoložene glumce.
Za razliku od bajke, basna ima vrlo čvrstu strukturu, kratka je i obično je u prozi ili stihu. Domovina basne je Indija, kao i istočni Mediteran, a njezini su očevi Fedro i De La Fontaine. Pričica je u basnama izmišljena radi izricanja morala, a prosvjetiteljskim je piscima bila uvod u dugu po(r)uku. Kao malu digresiju, navedimo da je najpoznatiji hrvatski basnopisac bio Matija Antun Reljković (1732. - 1798.).
Kako je rekao J. J. Rousseau u svome čuvenome Emileu – »sva djeca moraju učiti napamet La Fontaineove basne, nijedno ih ne razumije, ali bilo bi još gore kad bi ih razumjela«. Rousseau pritom dakako misli na gorak pesimizam prisutan u djelima ovoga poznatoga francuskog autora. Umjesto životinja, protagonisti basni mogu biti i biljke ili stvari pa čak i ljudi, kao tipovi, posebice u basnama novijega datuma. Ona je osim likovima prepoznatljiva i strukturom: redovito je jednoepizodna te ima iznimno kratku ekspoziciju.
Legende i predaje žanr su između bajke i nefikcijske proze, jer pored fantastičnoga sloja u njima nalazimo i konkretne podatke o pojedinim događajima, osobama i toponimima. Usmena je anegdota pak žanr blizak vicu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
