TEATAR NARANČA

Projekt oca i kćerke: Irin Šime Rabar o premijeri predstave "Priče za laku noć"

| Autor: Vanesa BEGIĆ
(Foto Teatar Naranča)

(Foto Teatar Naranča)


Premijera predstave Teatra Naranča "Priče za laku noć" bit će na programu u subotu, 9. ožujka u 18 sati u dvorani narančastih stolica Dječjeg kreativnog centra.

- Želja o predstavi na temu odnosa oca i kćeri postoji već neko vrijeme. Kako i sam imam dvogodišnju kćer, iz našeg odnosa rodila mi se želja za postavljanjem te tematike na scenu, tako da sam i inspiraciju u pisanju teksta crpio iz našeg odnosa. Tekst nije napisan isključivo bazirajući se na nama. Puno sam toga prilagodio, no kao inspiracija mi je poslužilo vlastito roditeljsko iskustvo.

Postoje li još priče za laku noć u klasičnom smislu, ne znam. Znam da je danas roditeljima teško oduprijeti se izlaganju djece svakojakim ekranima. U našem domu, trudimo se da se cijeni knjiga kao takva i tu imamo sreće. Također, s oba roditelja u kazalištu i naša je kćer "kazališno dijete". Već je navikla na odlazak u kazalište te na gledanje predstava, kako na izvedbama, tako i u raznim fazama procesa proba. I uživa u tome. A što je kazalište nego pričanje priča?

Kada je predstava bila još u onoj najranijoj fazi, samo ideje, razmišljao sam koji bi situacija najviše dočarala taj poseban odnos. Odlučio sam se za pričanje priča prije spavanja. Naša profesija zna biti zaista kaotična i bude dana kada se ne vidimo od jutra do mraka, no kada god mogu, uzimam "zadatak" uspavljivanja. Moja kćer i ja tu imamo naš mali ritual koji meni jako puno znači. Koji mi napuni baterije i nakon teškog dana. To je trenutak kada smo samo ona, ja i ništa više i zato mi je to tako važno i zato sam se odlučio za "Priče za laku noć", veli Irin Šime Rabar, koji u predstavi glumi, a potpisuje i tekst.

- Nemamo u svakoj predstavi interakciju s publikom u klasičnom smislu riječi, no trudimo se da svaka predstava ima pouku. Kao što sam rekao, specifičnost je ta što ova predstava nije "po istinitim događajima", ali je inspirirana iskustvima iz mog privatnog života. Trudio sam se da u tekstu nismo doslovno moja kćer i ja nego neki drugi tata i kćer u nekim drugim situacijama kako bi se i drugi roditelji, a i djeca mogli prepoznati u nečemu.

Sa mnom je na sceni naša talentirana polaznica dramskog studija Gea Gallo. Jako sam ponosan kako je pristupila ovom procesu. Za kostime je zaslužna Valentina Ferlin Živić, za dizajn rasvjete Veljko Skol, a za dizajn plakata Alessia Vodopia. Režirao sam predstavu, tekst songova je napisala Katja Rabar, a tekst za predstavu kreirali smo Ea Sofia Rabar i ja, zaključuje Irin Šime Rabar.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter