PČELICA MAJA

U subotu novi premijerni naslov Teatra Naranča

| Autor: Vanesa Begić
Ilustracija (Foto Teatar Naranča)

Ilustracija (Foto Teatar Naranča)


Pčelica Maja, baš kao svaka radoznala djevojčica čistog srca, zakorači hrabro u svijet, da bi svakim novim danom otkrivala koliko je raznolik. Ona svakoga želi naučiti da u životu svemu treba pristupati bez predrasuda i da ne treba nikoga unaprijed osuđivati. Autor, Waldemar Bonsels, želio je nekoliko puta istaknuti kako treba poštivati sva živa bića.

Teatar Naranča pripremio je predstavu "Pčelica Maja" koja će premijerno biti izvedena u subotu, 30. rujna u 18 sati u dvorani narančastih stolica Dječjeg kreativnog centra. Tekst i režiju potpisuje Katja Rabar; glume Mathilde Vukosavljević/Vlatka Rubil i Majkl Mikolić/Irin Šime Rabar, kostime je realizirala Valentina Ferlin-Živić, a scenski pokret potpisuje Katja Rabar.

Poruke o odrastanju

"Pretvoriti" crtani film u kazališnu predstavu zasigurno nije lagan zadatak?, pitamo Katju Rabar.

- Da budem iskrena, nismo se ni trudili na daske donijeti crtić, već lik zanimljive i živahne Maje, priču koja govori o odrastanju, o greškama i prihvaćanju istih, o pravilima i mnogo toga što će vjerujemo, gledatelji i pronaći u ovoj priči. Pčelica Maja koja više od stoljeća živi kao lik iz romana, odnosno nešto manje i kao lik s malih ekrana, a u mnogim je generacijama ostvarila traga i vjerojatno lijepu uspomenu na djetinjstvo, ali svatko će pamtiti neke druge detalje, anegdotu ili Majinu zgodu. Mi smo kazališnim tekstom, ipak i vremenski ograničeni, htjeli predstaviti suštinu, priču o kršenju pravila, ali također priču o snovima i čistom srcu koje će na kraju i spasiti starije i prihvatiti pogrešku, veli Katja Rabar.

- Predstava donosi brojne po(r)uke važne tijekom odrastanja. Jedna od pouka je i da nekad moramo učiti na vlastitim greškama, pa tako kao i Maja ne slijepo pratiti starije i pravila. Naravno da ne bude sve crno-bijelo, kao što nije ni u životu. Tek kad pogriješiš i osjetiš na vlastitoj koži shvatit ćeš zašto postoje neka pravila. Predstava će ponuditi brojne poruke, a netko će s predstave otići uvjeren da treba ostati dijete i sanjati, netko drugi da su priroda i životinje ono što moramo čuvati i paziti. Nije li to i poanta, da svatko pronađe nešto za sebe?

Narančasti pečat

Specifičnost predstave je da ima narančasti pečat. Svaka naša predstava zrači pozitivom, afirmacijom te na nenametljiv način uz puno igre, smijeha i veselja pokušavamo doprijeti do najmlađih, a i onih starijih, te im prenijeti, osim ljubavi prema kazalištu, priču koja će ih obogatiti, naučiti, ili podsjetiti na prave vrijednosti. Zahvale idu i cijelom glumačkom timu ali posebice mom bratu, Irinu Šimi Rabaru, koji mi je bio velika pomoć u pisanju i režiji, zaključuje Katja Rabar.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter