Dvadeset i deveti međunarodni kazališni festival PUF otvoren je jučer navečer poezijom, pjesmom i dakako pokretom. Sve je u dvorištu Povijesnog i pomorskog muzeja Istre na Kaštelu počelo zvukovima istarske tradicije u izvedbi Roberta Krbavca, člana KUD-a "Uljanik", što je pak poslužilo kao uvod u poeziju Enesa Kiševića, pa kao što je on čest i rado viđen gost u Puli, tako je i njemu Pula prirasla srcu pa je ovaj svojevrsni performans naslovljen "Šumim i šapućem mojom Pulom", a posvećen je staroj i nad dvorištem raskriljenoj platani.

- Kolika carstva, kolike sile, koliki vladari, a ti i dalje uspravna i neprimijećena rasteš u svojemu miru!, poručio je Kišević ovom starom stablu dubokih korijena. Ta platana nije samo biljka, ona je i simbol, tihi promatrač svega što se događa oko nje i vjerojatno će nadživjeti još mnoge generacije. "Pozdravlja te onaj koji osim riječi ništa drugo nema", kaže Kišević. Nastavili su mali pjevači i pjevačice iz Zbora Zaro koji su izveli "Ci vuole un fiore" Sergia Endriga, prigodnu za ovakav događaj zbog stihova kao što su "Per fare il legno ci vuole l'albero" da bi se Krbavac još jednom predstavio publici.

Štošta PUF duguje Kaštelu, koliko je predstava ovdje izvedeno, a festival se svih ovih godina prilično raširio po gradu iako je ostalo još dosta mjesta u koja bi se mogao zavući. Jedno od mjesta koje je ljubiteljima PUF-a jako dobro poznato, štoviše moglo bi se reći da je ključno za razvoj manifestacije, je Rojc odnosno sjedište Kazališta Dr. Inat odakle je ovaj dugovječni pulski festival potekao. Sasvim je logično da je odmah prve noći tamo održana predstava, a ovaj put pozornicu su zauzeli Attila Horvath i Rebeka Petra Kiss iz mađarske plesne udruge pod vodstvom Rite Góbi. Njihova predstava zove se "Vibracija" i fokusira se na pokrete tijela, više nego na neku priču i na taj način uvlači publiku u svoj svijet kao što je bilo i preksinoć. "Vibracija" su boje, crvena i narančasta, to su bljeskovi svjetla i dva tijela koja su povezana i djeluju usklađeno poput stroja. Oni se ne žele ili jednostavno možda ne mogu odvojiti jer su povezani ritmom i vibracijama u magnetnom polju. Oni su dio nečeg većeg, oni su… roboti? U jednom trenutku njihovi pokreti podsjetili su me na koreografiju iz spotova grupe Kraftwerk - precizno, ali i pomalo parodično. To je tek u jednom dijelu predstave jer Kiss i Horvat su vrlo fleksibilni, njihovi su pokreti vrlo glatki i dvoje plesača ih jako dobro kontrolira. Cijelo vrijeme njih dvoje su u određenoj harmoniji, čak i kada se na kraju odvajaju i kreću svojim putem, nakon što ih vibracije koje su ih spajale i držale usklađenima u magnetnom krugu na koncu razdvajaju. Je li takav završetak sretan ili tužan, ostaje na gledateljima da procjene, no publika je preksinoć bila više nego impresionirana.

Kada se govori o tradiciji, predstavama, izvođačima i mjestima vezanima za PUF, onda se zna da prvu večer na programu mora biti "Anno Domini" kao jedan krovni projekt unutar kojeg autori u suradnji s gostujućim i domaćim snagama. Taj autor odnosno autorica bila je preksinoć Amila Terzimehić iz Sarajeva, sjajna plesačica i koreografkinja koja je pored Gradskih bazena na Verudi okupila desetoročlani ansambl, mahom sastavljen od pulskih snaga, a predstava je dobila naziv "Anima".

Ne znam, ali izgleda da mi je nedostajala jedna ovakva predstava koja osim što ima sadržaj i formu nevjerojatno dobro komunicira s gledateljima i prenosi poruku. Terzimehić, koja je prošle godine na PUF-u vrhunski izvela "Elektru" sada je postavila predstavu koju je nazvala "Anima" i još jednom se okrenula istraživanju psihologije i položaja žene. Sve počinje poput nekog kvartovskog partyja, na ovom mjestu na kojem je prije par godina otvoren jedan od PUF-ova. Muzika je brza, moderna, elektronska i dinamična, nabijena pozitivnom energijom. Iz tog ansambla koji se pojavljuje na stepenicama prvo se ne ističe nitko, no jasno je da je Terzimehić glavna. Ona je ta gipka duša s više lica koja se kreće oko muškarca u igri zavođenja što je ritual potrage za ljubavlju i sigurnošću. Njih je više, a on je samo jedan, no izgleda da su sve te žene i djevojke zapravo samo jedna čije glavno "ja" utjelovljuje Terzimehić. U jednom trenutku glazba prestaje i nastupa upozoravajuća tišina. Dogodio se poljubac, no umjesto da on bude početak nečeg novog i lijepog, izgleda da on otvara put u tragediju i protagonistica je toga svjesna iznutra. Glazba opet počinje, ali ona je sada potpuno drukčija, mračnija, a zavođenje se pretvorilo u nasilje. Ovo je jedna od onih predstava za koje želim da imaju sretan kraj, jer iako je tijelo klonulo ostaje nada da će duh naći snage da se izdigne.

Program se nastavlja u petak u 20 sati u Kazalištu Dr. Inat u Rojcu gdje će u 20 sati Michael Getman izvesti predstavu "Prve stvari", a u 21.30 u Istarskom narodnom kazalištu nastupa D. B. Indoš Kuća ekstremnog muzičkog kazališta s predstavom "Sampladelija u noći živih umrlika". Za INK mora se rezervirati karta na blagajni i platiti participacija od 1 eura.

Povezane vijesti

• Sutra "Koncert za violinu i orkestar" skladatelja koji je živio u Puli
• Grad tiskao brošure o proračunu: Potez od kazališta do Fine planiraju ZATVORITI ZA PROMET
• FOTO / SVEČANO OTVORENA NOVA ZGRADA MEDICINSKE ŠKOLE U PULI