Lijepo je imati ambicije, ali ponekada se treba biti svjestan i vlastitih granica.

"Sedmo nebo" redateljice i koscenaristice Jasne Nanut priča je o prgavom Ninoslavu koji radi na televiziji i zaljubljuje se u plesačicu Tamaru s kojom održava izvanbračnu vezu, istovremeno strahujući da mu supruga ne dozna.

Znamo da je ta supruga opasna jer Nino tako priča o njoj, odnosno povjerava se svojem prijatelju glumcu s kojim održave nekakve dramsko-terapijske sesije. Ipak, u praksi ne vidimo ni u jednom trenutku je li Ninova supruga baš takva oštrokondža. Naprotiv, ona cijelo vrijeme djeluje prilično smireno.

Uglavnom, Nino ima problema s visokim tlakom te nosi narukvicu koja mu mjeri tlak i odmah je jasno da je pitanje vremena kada će se taj pritisak oteti kontroli. Nino smišlja načine kako da supruzi što bezbolnije kaže istinu, pogotovo nakon što izvali Tamarino ime u snu, ali to ne ide prema planu.

Aristotel

Što je još novo?

"Sedmo nebo" je komedija, znam to jer tako piše. Piše i da je drama. Možda je ovo neka egzistencijalistička ljubavna komedija? Satira? Jer, nakon što sve poprimi jedan bezbrižni ton likovi, i to u istoj sceni krenu izgovarati rečenice koje kao da su prerađene iz nekog junačkog epa ili krežijanske drame i to čine upravo tako smrtno ozbiljno da se glumci u starogrčkoj tragediji ne bi postidjeli. Zapravo, bi. Što, pa i naziv "sedmo nebo", koliko god ustaljen i uobičajen, izvorno potječe od Aristotela.

Možda bi "Sedmo nebo" moglo funkcionirati kao epizoda jedne od hrvatskih humorističnih serija, no bojim se da bi i taj format bio malo previše za priču koju spašava jedino Krešmir Mikić kao zbunjeni Ninoslav koji se međutim kao lik odlično snalazi dok režira nekakav plesni show na televiziji.

Tu čak i ima neke logike jer mu njegova sposobnost režiranja daje sposobnost da svoju suprugu drži u neznanju i vodi dvostruki život. Također, čini se da Ninova osobnost više proizlazi iz Mikićevog glumačkog iskustva nego iz scenarija. Njegov snuždeni, tupavi pogled daje život glavnom liku pa i cijelom filmu. Dobar je i vrlo živahni Nikša Butijer kao njegov prijatelj glumac koji mu pomaže da se nosi s cijelom zavrzlamom.

Čekanje

Imamo tu i likove koji se pojavljuju prema potrebi, poput Tamarinog oca ili Ninovog kolege s kojim se Nino svađa oko boje haljine koju nosi voditeljica showa, da bi kasnije doznali da su oni kućni prijatelji, možda i rodbinski povezani, a sva ta podradnja služi da bi Nino još jednom shvatio u koliko je gabuli i ispalio jedan kratak, ali vrlo dramatičan i isto toliko pretenciozan monolog.

Da bi film došao do nekoliko približno zabavnih i za radnju važnih scena moramo scene čekanja na terapiju blatom u hotelu, uspon na nekakvo brdo, Ninove pokušaje da supruzi kaže kako stvari stoje i tako dalje i tako bliže. Imamo tu i crnu mačku koja prijeđe put ispred Ninovog automobila te prolazak ispod ljestava. Okej, jasno je, crno mu se piše. Dobra je i scena u restoranu u kojoj opet dolaze do izražaja Mikićeve bravure, čak se u njoj osjeti i određena napetost dok Nino smišlja kako da supruzi objasni situaciju. Malo nategnuto, ali ajde, može proći.

Kada je film krenuo prema završnici i kada su Ninoslavu konačno na naplatu počele dolaziti njegove njegove igrice, zbilja me zanimalo kako će se cijela stvar rasplesti. Ima i tu klišea, ali nema veze, da vidimo što će se dogoditi, sada je prilika da se suha torta popravi jednom finom glazurom i trešnjom na vrhu, no umjesto toga dobio sam prazan tanjur, odnosno kao da je zadnja scena ostala negdje na montažnom stolu ili u nekom folderu u redateljskom računalu.

Možda stvarno je, zašto ne, dogodi se... Ali nekako se bojim da to nije u pitanju. Kao što rekoh, lijepo je imati ambicije i entuzijazma, ali možda da se ide korak po korak, scena po scena za neki film koji ne mora biti dugometražni.

Ovo možda je komedija, možda je drama, a možda nije ni jedno ni drugo. Prestatično za komediju, prebanalno za dramu, u cjelini premalo napeto za jedno i za drugo. Ljudi moji, što je ovo?

Povezane vijesti

• Spoj triju teatra i tri države koje su prošle rat za uprizorenje važnog djela
• Mali Ukrajinci izveli predstavu "Gospodin Kotski"
• Ova je predstava snažno antiratna