poznati kipar i slikar
Aleksandar Garbin zaslužuje svoje mjesto/prostor u Rovinju
(Snimila Nina Orlović Radić)
U Motovunskoj ulici na kućnom broju pet, ovih je dana vrlo prometno. Udovica Aleksandra Garbina, u njihovom je domu pripremila izložbu radova ovog poznatog kipara i slikara iz Rovinja. Zamišljena kao jednodnevno predstavljanje dijela radova, inače iznimno plodonosnog autora koji je stvarao sve do samog kraja, izložba se umjesto u Dan/večer prometnula u Dane otvorenih vrata.
Žena, inspiracija i muza
- Aleksandar to zaslužuje, i sve dok bude traženo i željeno od publike s velikom ću radošću otvarati vrata svog doma i prezentirati njegovu ostavštinu, kaže Snežana Garbin, umjetnikova žena, inspiracija i muza koja se tijekom večeri "umjetnosti i prijateljstva", odlično snašla u ulozi domaćice i interpretatorice suprugovih djela. Jer, u masi posjetitelja i različitih lica valjalo je svima pokloniti jednaku pažnju i s istim žarom i strašću interpretirati umjetnikova djela.
A da je publika imala što vidjeti, imala je. Stan, kao i sve police i zidovi ispunjeni su Garbinovim radovima - počev od najstarijih skulptura i crteža, preko poznatih i viđenih izložbenih ciklusa pa sve do instalacija kojima je umjetnik, posljednjih godina stvaralaštva pridavao sve veću pažnju.
Upravo, mini instalacije postavljene na kuhinjskim policama bile su, prema riječima Snežane, među posljednjim Garbinovim radovima. Riječ je o predmetima pod imenom "zamke" uz pomoć kojih autor, na duhovit način (po)kazuje kako se do nekih željenih stvari ne dolazi na lagani način. Odličan primjer toga je, kutija s bombonima čiji je otvor ukrašen čeličnim zubima. Umetneš ruku i nisi siguran hoće li te hladni čelik zagrliti.
Osim interesantnih "zamki/trapula" kuhinjski su zidovi ispunjeni i radovima iz poznatog Garbinovog ciklusa G.F.P. (Geographical Flag Project) kojeg je započeo 1988. godine, samo godinu dana kasnije od završene milanske Accademie di Belle Arti di Brera gdje je diplomirao kiparstvo, i to kao stipendist Zajednice Talijana Rovinj.
Kod tog ciklusa, kojeg je cjeloživotno stvarao, Garbin je "prisvajao" stvarne teritorije i od njih osmišljavao nove, ne bi li se ti novi opet premrežili i razmjenjivali na način da kreiraju novu kartu svijeta. Podsjetimo, i da je u sklopu tog ciklusa, izveden i atraktivni autorov performans kada je "prisvojio" teritorij između Kanade na sjeveru i Sjeverne Dakote na jugu nazvavši ga "Republic of Banana Land", postavivši ga na balkonu svoga rovinjskog doma i sa zastavom "banana republike".
Jedna riječ, koja se također, često veže uz Garbinov umjetnički izričaj jest provokacija. Naime, autor je provocirao na način koji to čine beskompromisni umjetnici vodeći se isključivo srcem. Upravo riječ "provokativno", upotrijebljena je i kao razlog odbijanja od strane članova ocjenjivačkog suda s natječaja za izradu Spomenika hrvatskim braniteljima u Rovinju. Aleksandar je, s dr. Lidom Sošićem bio koautor konceptualnog djela/spomenika - stabla/krošnje okrenute naopako, a čija se maketa, također može vidjeti u Garbinovom domu.
Pored ove, po mišljenju suda, provokativne mini instalacije, naslanja se i fotografija jedne prodane na koju je umjetnik bio posebno ponosan. Riječ je o Van Gogovoj sobi, koju je Garbin minuciozno, i dugo radio a koja je potom našla svoj dom u Muzeju suvremene umjetnosti u Rijeci.
Tu, dakako trebamo spomenuti kako su mnoga Aleksandrova djela završila u javnim i privatnim zbirkama. Neka, se dakako, mogu naći u Muzeju grada Rovinja dok za ona "pod vedrim nebom" valja potegnuti u druge gradove i zemlje - od Lipika, preko Varšave, Ravenne do Njemačke i Bostona.
- Do zadnjeg dana Čičo (Aleksandar) se nadao da će Rovinj "osjetiti" njegovu umjetnost i osigurati mu adekvatan prostor za rad i izlaganje. Na žalost, do toga nije došlo zbog čega je bio duboko i dugo nesretan. Upravo zbog toga dala sam si zavjet da ću učiniti sve koliko je u mojoj moći i mogućnosti da njegova umjetnost nastavi živjeti i nađe svoj prostor i mjesto u Rovinju, gradu kojeg je iskreno živio i volio, objašnjava Snežana, od koje doznajemo i da je na ovoj "kućnoj" izložbi predstavljena tek trećina Aleksandrovih djela, dok za brojne crteže, instalacije ili nedovršene projekte traži mjesto pohrane.
Značajna obitelj
Garbin je bio rijetki "primjerak" svoje umjetničke vrste kojeg je Rovinj iznjedrio. Potiče iz poznate obitelji Garbin koja je u mnogočemu zadužila svoj kraj. Aleksandrov ujak, Marco Garbin bio je skladatelj pod čijim imenom danas djeluje Kulturno umjetničko društvo Zajednice Talijana, dok je Garbinov djed, dvadesetih godina 20. stoljeća osnovao zbor Dopolavoro čiji je bio dirigent.
Njihova imena, kao i ostalih iz Garbinove obitelji nalaze se u katalogu izdanom od strane Zajednice Talijana i pod naslovom "SAC-KUD Marco Garbin" 1947-2007". Stoga, nema razloga da se Rovinj ne pokloni i Aleksandru Garbinu, osebujnom umjetniku "drugačijem od drugih", koji nije priznavao umjetno stvorene, ograničavajuće i neprirodne granice bilo da je riječ o državnim, privatnim i posjedničkim. Jer, njegova je umjetnost, baš kao i njegov um, bila i ostala slobodna. A to je upravo, ono čemu svi skupa težimo. Zar ne?!
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
