Kad bi zidovi mogli pričati: Život u rovinjskoj palači Califfi prije muzeja

(Snimila Nina Orlović Radić)

Kad bi zidovi mogli pričati, rečenica je koju smo barem jednom u životu izgovorili boraveći u nekom posebno atraktivnom, drugačijem i posebnom prostoru. No, prozor u svijet prošlosti, odškrinut je u Muzeju grada Rovinja koji je u Noći muzeja, posjetiteljima doista osigurao da "zid govori".

Naime, u jednom je dijelu muzejskog prostora, a na tragu zadane teme Muzeji - vidljivi i nevidljivi, postavljen video zid, u kojem Alfredo Serrai, jedan od posljednjih stanara palače Califfi (u kojoj je danas smješten Muzej) govori o tome kako je nekad bilo živjeti u njoj.

Video zid, popraćen je i katalogom u kojem se nalazi obiteljska fotografija Benedetta Barzelatta sa sinovima Alfredom i Mariom Serraiom, snimljena na balkonu palače Califfi koji više ne postoji, s početka 1950. godine, te prozor slastičarnice Benedette Barzelatto u prizemlju palače, koju je krajem 1930. godine snimio Massimo Sella. Alfredo Serrai, u intervju s višom kustosicom Tajanom Ujčić, govori o životu u palači Califfi, u kojoj je živio od kraja 1930. godine.

- Alfredo Serrai rođen je u Rovinju, 20. studenog 1932. godine, a u palači je živio s majkom Benedettom Barzelatto i mlađim bratom Mariom. Živjeli su u dijelu prizemlja, a na trećem su katu imali sobe. Benedetta je početkom Drugog svjetskog rata u prizemlju otvorila prodavaonicu mlijeka i slastičarnicu, a ljeti je prodavala sladoled.

U palaču je uvela struju, a tekuće vode nije bilo već je koristila vodu iz bunara. Zanimljivo je spomenuti da je toalet napravljen još u prvoj polovici 19. stoljeća uoči dolaska članova carsko-kraljevske obitelji Habsburg u Rovinj..., piše uz ostalo, u katalogu "Život u palači Califfi prije Muzeja".

Od ostalih zanimljivosti, vezanih za samo zdanje, istaknimo i da su pored Alfreda i njegove obitelji u palači živjeli i drugi.

- U palači su istovremeno živjeli i drugi stanari. Dok je na prvom katu neko vrijeme bila stomatološka ordinacija, na drugom katu su živjele dvjie obitelji: obitelj profesora koji je predavao talijanski jezik u osnovnoj školi i obitelj iz Rovinja. Obje su obitelji nakon završetka Drugog svjetskog rata preselile u Italiju, navodi se u katalogu.

Dodajmo, i kako je sam Serrai, početkom 1950. godine iz Rovinja preselio u Zagreb, a potom u Italiju gdje je diplomirao filozofiju i radni vijek zaključio kao redovni profesor bibliografije i povijesti bibliotekarstva na Sveučilištu "La Sapienza" u Rimu.